FILIP VISNJIC O PRVOM SRPSKOM USTANKU 

Visnjiceva vizija prvog srpskog ustanka
,,Ovaj slepi pesnik stvorio je stihove kojih se ni Sekspir ne bi postideo''.
Ivo Andric

Ro|en u porodici gdje je pjevanje uz gusle bila tradicija, Filip Visnjic svakako je predstavnik ne samo ove poznate srpske porodice, vec i istovremeno je i predstavnik naseg naroda. Zahvaljujuci Visnjicu, postali smo poznati po svojim umjetnickim sposobnostima i stvorili jednu tradiciju koja se odrzala do danas. Posto je rano izgubio vid, za Filipa sigurno mozemo da tvrdimo da je on u pjesmi nasao utjehu, njegov sopstveni mir i nadoknadio je bar djelimicno ono sto mu je bilo uzeto od Boga. Pjevanje je zapoceo veoma mlad. Kako nije bio u stanju da obavlja neki drugi posao, ostalo mu je samo da zivi pomocu pjesme, a sto mu je vjerovatno i bilo zadovoljstvo. Me|utim, Filipov zivot biva ometen Prvim srpskim ustankom. Kako nije mogao da pomogne njegovom narodu puskom, Filip je pjevao uz gusle i dizao moral narodu pjesmom, guslama, dakle lijepo izpjevanom rijecju, zauzimajuci tako vrlo znacajno mjesto u Prvom srpskom ustanku, koje je vrijedno pomena svaki put kada govorimo o nasoj nacionalnoj istoriji. Svakako je veoma vazno pomenuti Visnjicev boravak na drinskom ratistu. Za njegov boravak tamo, mnogi istoricari nase knjizevnosti kazu da ima veliki znacaj za pjesnikovo stvaralastvo. Me|u njima Milorad Panic Surep, veoma znacajan proucavalac stvaralastva ovog velikog guslara. Pazljivim proucavanjem Visnjicevih pjesama iz drugog perioda (koji obuhvata pjesme ispjevane o ustanku), moze se uociti da je Filip veoma dobar hroncar. Istorijske doga|aje koje on opisuje daje vjerno, uz mali prilog preuvelicavanja, bez kojih naravno ni jedna epska pjesma ne moze opstati. U vezi s ovim, profesor Cvijetin Ristanovic kaze da su najsire i najkompleksnije opisani doga|aji u pjesmi ,,Pocetak bune protiv dahija'', dok za ostale pjesme profesor Ristanovic veli da je Visnjic obradio pojedine likove i doga|aje zasebno u njima. Pomenutu pjesmu Vuk Stefanovic Karaxic je zapisao od pjesnika 1815. godine u manastuiru [isatovcu, docnije je objavio u ,,Narodnoj srpskoj pjesnarici'' u Becu 1815. godine. Pjesnik pocetak ovog istorijskog djela pjeva na jedan, njemu karakteristican nacin:
,,Boze mili cuda velikoga,
kad se scase po zemlji Srbiji!''

Treba napomenuti, a u cilju boljeg shvatanja pjesme da su se doga|aji u ovoj pjesmi zbili 1804. godine, kada se nasa raja digla na ustanak. Veoma je bitno uociti da Visnjic posebnu paznju obraca na narod gdje se kaze:
,,Tu knezovi nisu radi kavzi,
Nit su radi Turci izjelice,
Al' je rada sirotinja raja,
koja globa davati ne moze,
ni trpiti Turskoga zuluma.''

Dakle, pjesnik nam govori o polozaju naroda koji se nasao u to vrijeme: dug period pod Turcima, razne nepovoljnosti, nemogucnost propovjedanja i njegovanja vjere, dizali su mrznju naroda prema Turcima. Visnjic vidi da je doslo vrijeme za ustanak. I sam Bog, u koji narod i dalje cvrsto vjeruje, salje opomene da narod treba da se digne na ustanak. Prirodne pojave koje su opisane ovdje, za koje se i pouzdano zna da su se desile, pjesnik je na jedan veoma dobar pjevacki stil, njemu karakteristican, ukombinovao i time stvorio jos vecu napetost, a istovremeno majstorski stvarajuci interesovanje kod citaoca ( slusaoca ) za dalji tok doga|aja. Kaze se:
,,Nebom sveci stase vojevati
I prilike razlicite metati.''

Sa jedne strane pjesnik opisuje raju i vremenske prilike, a sa druge strane on sagledava Turke, za koje kaze:

,,To gledaju Turci Bijograci,
iz grada svi sedam dahija''

I dalje se navode njihova imena. Dakle, Visnjic zeli da prikaze psihicko stanje protivnika i njihovu viziju svih pojava na nebu. Slijedeci dalje fabulu, Visnjic govori kako su se Turci okipili ,,Na Nebojsu kulu'', gdje gledaju svoju sudbinu. Prije ove cinjenice, uocava se da pjesnik vec pravi neku uvertiru u opis stanja protivnika, a kako stoji u pjesmi:
,,Suze rone, a prilike glede.''

Ako malo bolje pogledamo ovaj dio djela, sigurno je da ovde postoji jedna izvjesna doza ismijavanja, podrugivanja Turcima koji su se vec uspanicili i gledaju sta ce da rade. Prisjecaju se posljednjih rijeci cara Murata koji ih je savjetovao kako treba da se ponasaju prema raji. Murat je kao licnost istaknuta i na taj nacin se stice, po mom misljenju, pjesnikovo postovanje. Ono se ogleda u tome sto mudre savjete sam pjevac postuje. U okviru ove slovenske antiteze, dolazi odgovor kao neki nacin kontrasta gdje vezir sagledava njihove postupke. Ovdje se istice upozorenje hoxa da treba da se cuva raje, gdje jasno vidimo da Visnjic ponovo narod izdize iznad svih i koristi svaku povoljnu situaciju da to ucini. Nakon kazivanja hoxa i vaiga, monolog zapocinje Mehmed-aga gdje Filip za njega kaze:

,,Ne ponice Focic Mehmed-aga,
ne ponice vec junak poklice!''

Mehmed-aga sada pokusava da obuzda svoje dahije i da ima dokaze da ima nade za njih. Zatim, slijedi detaljno nabrajanje srpskih velikana koje treba poubijati i mjesta gdje oni zive. Na ovakav nacin veoma detaljnog kazivanja, pjesnik se jos jednom dokazuje kao odlican istoricar i poznavalac situacije. Mozemo izdvojiti stalno ponavljanje konstatacije:


,,On je pasa, a ja sam subasa.''

Interesantan je, veoma lijep i na neki nacin sa veoma malom primjesom humora i opis Bircanin-Ilije. Taj mali prilog humora mozemo naci u cinjenici da se i sam aga boji Ilije. Aga stane brojati skupljeni harac, kad ga Ilija sa cu|enjem pita: ,,Mehmed- aga, zar ces je brojiti?''. Na to agi ostane samo da spusti novce i saceka da ovaj ode. Poslije aginog govora, dahije mu se zahvaljuju na savjetima, cime je ovaj obezbjedio sebi titulu pase, jer oni kazu:
,,Fala oldas, Focic Mehmed-aga!
Tvoja pamet postovati moze.
Mi cemo te pasom uciniti,
Tebe cemo svagdje poslusati.''

Kao sto je poznato, mudrost pojednica, cest je primjer u nasim epskim pjesmama. Sa turske strane, njihova mudrost ogleda se u starcu Foci koji bi uvijek dao neku mudru repliku kao sto je sljedeca:
,,Uzmi sinko Focic Mehmed-aga,
uzmi slame u bijelu ruku,
Mani slamom preko vatre zive,
Il' ces sa tim vatru ugasiti,
Ili ces je vecma raspaliti.''

Ovaj njegov komentar upravo pokazuje tu mudrost, a moje je misljenje da Visnjic sigurno postuje ovakve misli i one se jasno isticu kao pojedine cjeline u ovoj pjesmi. Razvijajuci dalje fabulu pjesme, pjesnik opisuje pogubljenje svih knezova koje su Turci naumili pogubiti. Ova deskripcija, kako ja smatram, je toliko dobro ura|ena da ona pravi jasnu razliku izme|u pravoslavne i turske vjere. Dakle, pobu|uje osjecaj srpstva u nama, koji treba jasno da posvedoci o odnosu Turaka prema nasem rodu:
,,Jos Aleksa govorit scase,
Ali dzelat govorit' ne dade,
Trze sablju, odsj'ece mu glavu.''

Sto se tice Visnjicevog pristupa opisu raje, on je u nekoliko slucaja pominje. Mozemo za primjer da navedemo trenutak kada Kara|or|e poziva svoje mjestane u potjeru za Turcima ili na nekoliko drugih mjesta . Filip daje jasni predstavu o raji i odnosu raje prema ustanku. Uvijek za, puna nacionalnog duha i za narodno oslobo|enje, nacin je na koji je raja predstavljena. Na pojedince je obracana paznja tako|e, ali treba izdvojiti opise Kara|or|a i njegovih postupaka. Moze se reci da je Visnjic proslavljao svaki njegov potez, mudro ga opisao i veoma lijepo ukomponovao. Interesantno je kako pjesnik opisuje vozda ustanka gdje kaze da bi sve ucinio za ustanak i da ce se boriti do posljednjeg, sto se jasno vidi u stihovima:
,,A kada se sa carem zavadimo,
da ustane svi sedam kraljeva,
da nas mire, pomirit' nas ne ce;
Bicemo se, more, do jednoga.''

Ova, istorijski veoma znacajna pjesma, zavrsava se stihovima:
,,Drino vodo! Plemenita medjo
Izmedj' Bosne i izmedj' Srbije!
Naskoro ce i to vreme doci,
Kada cu ja i tebeka preci
I cestitu Bosnu polaziti!''

za koje profesor Cvijetin Ristanovic kaze da ,,autor vizionarski predvi|a nastavak oslobodilacke borbe i njeno sirenje na druge krajeve gdje srpski narod zivi. '' Jasno se vidi iz analize ove pjesme i pjesnickog pristupa opisima raje i pojedinacva, da Filip Visnjic jos jednom potvr|uje da ga s pravom mozemo nazvati srpskim Homerom. ,,Pocetak bune protiv dahija'' je jedna glavna karika, a ostale pjesme su samo nastavak ovih karika i na taj nacin vjerno prikazuju nasu nacionalnu istoriju, a istovremeno i pjesnikovo vi|enje ustanka. ,,Boj na Loznici'' je jos jedna vrhusnki prepjevana pjesma o poznatom boju gdje je srpska strana izvojevala pobjedu, a pjesnik, kako ja to vidim,ismijao turske namjere koje su objasnjene na samom pocetku djela, a opisuje ih Ali-pasa. Za njega ce pjesnik malo kasnije opisati da zeli da krene protiv Srba, jer su mu |auri tesko dojadili. Jos jednom se istice rajin odnos prema Turcima. Narodu je dosta bilo robovanja, placanja poreza i raznih drugih nepovoljnosti.. Pjesnik prenosi Ali-pasine rijeci:
,,Djauri nam tesko dodijase,
Naseg cara ponovo ucvjelise,
Ucvjelise, za srce ujese,
Dvije njemu zemlje osvojise,
On|unliju i Macedoniju,
Isjekose Turke janjicare.''

Posto su Turci krenuli na Loznicu, uspanicen narod pokusava da obuzda Anto Bogicevic duzuci im moral i upucujuci ih na pravi put:
,,Punte puske, a tucite Turke,
Nek je Turak' sto hiljada vojske
Nas u gradu dvadeset stotina
Neka znate, razbicemo Turke.''

Sta je u stvari narodni pjesnik htio ovim dijelom pjesme da objasni? On opisuje kako stoji cika Srpskijeh pusaka i kako ,,jauk stoji oko grad' Turaka''. Dakle, mnogobrojnija turska vojska nije uspjela da nas pobijedi, a razlog se lako moze uociti ako se malo udubite u pjesmu. Kod Srba postoji motiv za otaxbinu, za slobodu, za buducnost, za vjeru i ocigledno je da su ovi motivi nadvladali Turke sa osvajackim pretenzijama. U dramaticnosti situacije, Bogicevic Anto stvara pismo koje salje svim poznatijim vojvodama da mu pomognu. Stvara se napetost situacije i dinamicnost radnje. Vojska se okuplja i samo sto nije doslo do glavne bitke. Na ovaj nacin kod citaoca se stvara zelja, interesovanje za dalji tok doga|aja. Poslije odlucujuce bitke pjesnik kaze:

,,Bogo mili i Bogorodice!
Od kako je postala Loznica,
Nisu ljepse Srblji zadobili,
Nego tada, kad razbise Turke. ''

On proslavlja srpsku pobjedu i hrabrost, a svoj kvalitet u pjevanju. Treba pomenuti da dinamicnost radnje i vjernio opisani doga|aji poticu od cinjenice da je sam pjesnik krajem septemra 1810. godine boraviio u Loznici kada su Turci zaista napali grad. Iz ovih analiza, vidi se da je narodni pjesnik imao jasnu predstavu o doga|ajima koji su se desavali u to vrijeme u Srbiji. Spajajuci zajedno nebeske prilike i stanje raje, Filip opisuje na jedan slikovit nacin Srbiju u to doba. Doslo je vrijeme da se krene protiv ropstva. LJudi sve vise zele da se oslobode visevjekovnog otpora i kao kulminacija dolazi do ustanka kome pjesnik posjecuje nekoliko djela. Hronicki opisujuci ih, Visnjic se pokazao, ne samo kao veoma dobap pjesnik, nego i istoricar sto se ne govori cesto za pjesnike domena epskih djela. Zajedno sa Kara|or|em i Dositejem, Filip se istice kao pojedniac od velikog znacaja me|u Srbima, pomazuci im putem pjesme koja je nasem narodu pruzila moralnu podrsku, volju i snagu. ,,Nas Homer je u nasim narodnim pjesmama'' rekao je NJegos. Filip je bio, ostao i bice nas Homer. Sve dokle god bude bilo Srba bice i Visnjica za koga cemo govoriti sve najbolje i sa ponosom isticati njegovo ime me|u svim srpskim velikanima.
  		 
   

 

 

Copyright by СрбијаЗемљаХероја 2006-2008