KRAJINA BANIJA KORDUN
	Na putu ka Jadovnom: kroz Jasenovac, Baniju i Kordun Posle obilaska na?ih svetinja i mu?eni?kih mesta na Kosovu, zaputili smo se, posle izvesnog vremena, na Jadovno u Lici. O Jadovnu je i misliti bolno! Ono i imenom svojim kazuje mnogo. Jadovno - jad i jadikovka na?a, kao i Kosovo, nezaceljena rana na?a. Jadovno je i neizmerna tuga i ve?ita opomena. U oku navire suza, u du?i trepti bol, a iz srca se ipak izvija tu?no radosna pesma, vekovni hri??anski tropar: "Mu?enici Tvoji, Gospode, u stradanju svome vence dobi?e". Tvoji i na?i Mu?enici, Gospode, sa zajedni?kog nam puta - puta Bogo?oveka. Tri doga?aja u tri uzastopna dana /21-23. septembra 83./ zvali su nas u na?e zapadne krajeve. To su: proslava 20-godi?njice crkve u Glini /na hramovnu slavu Malu Gospojinu/, seminar Gornjokarlova?kog sve?tenstva u Pla?kom, i postavljanje spomen - plo?e na Jadovnu. Sa studentima smo po?li kolima iz Beograda, negde oko podne uo?i Gospojine. Put nas je vodio kroz Srem i Slavoniju, uz reku Savu do Gradi?ke i Jasenovca. U velikomu?eni?kom Jasenovcu pro?li smo pokraj svetih i svetlih grobova pevaju?i tropar svetih Mu?enika. Pro?li smo i pokraj novopodignute pravoslavne crkve u Jasenovcu, sagra?ene namesto ranije poru?ene od usta?a /sve je ve? gotovo za osve?enje ove crkve, i ono je bilo najavljeno, ali se nekim ?udnim na?inom odla?e/. Iz Jasenovca smo pre?li u Bosnu, preko Save i Une. Na spoju ovih na?ih dveju reka zastali smo da oslu?nemo ?um valova, vodenih i vremenih. U se?anje nam do?o?e stihovi Ivana Gorana Kova?i?a /iz pesme "Le?evi putuju"/: "Le?evi plove, nji?u se i plove, zeleni, modri, te?ki, naduveni: krupnjaju, rastu kao da se tove ; i onda stanu, tiho okupljeni kraj obale crne". Nisu to bili ipak samo le?evi. Bila su to pre mu?eni?ka, hristolika tela, svete mo?ti pravednika, poput onih Sevastijskih Mu?enika ba?enih u jezero, ili poput tela novomu?enika ?akona Avakuma, nabijeno najpre na kolac a onda sa drugima ba?eno u Dunav. Jer, po re?ima pesnika, ova je zemlja ionako navikla "da kosti ?esto preme?e u mo?ti", pa za?to da to svojstvo nemaju i reke koje kroz nju teku. Pre?li smo potom u Bosansku Dubicu i uputili se na konak u manastir Mo?tanicu. Kad smo ve? krenuli na pokloni?tvo Novomu?enicima, dobro je i?i po redu i po?eti od Mo?tanice, prvog manastira svetog Novomu?enika Avakuma ?aka. Mo?tanica je u pitomom Podkozarju, a sa mnogostradalne Kozare najbrojniji su mu?enici i pa?enici koji su "popunjavali" susedne logore smrti - Jasenovac i Staru Gradi?ku. No ne samo njih, jer ih je bilo iz ovih krajeva koji su stizali i do Jadovna, na koje smo se mi sada uputili kao had?ije i poklonici. U Mo?tanici smo odslu?ili bdenije i preno?ili, pa rano ujutro krenuli ka Glini, da bismo na vreme stigli za prazni?nu Slu?bu Ro?enja Bogomajke u njenom hramu. Put nas je vodio preko Dubice, pa uz Unu do Kostajnice. Dubica ve? spada u ju?nu Baniju, a sa njom po?inju strati?ta na?eg naroda u Gornjoj Krajini iz ovog poslednjeg rata. /U Dubici je jedno vreme bio usta?ki logor, a krajem avgusta 41. ubijeni su ovde brojni Srbi, njih oko 200, od kojih su neki prethodno bili zatvoreni u crkvu Svete Trojice, pa i poklani; crkva je zatim poru?ena, na?alost po ?elji mesnog ?upnika Ivana Benka; obnovljena je tek 1971. - I u Kostajnici je tako?e poru?ena velika srpska crkva, njene tri kapele i srpsko groblje/. Put kroz Baniju, preko Petrinje do Gline, podse?a na pitomu ?umadiju, samo ?to je Banija po stradanjima ve?a i slavnija. ?alimo ?to nismo mogli da svratimo u manastir Sv. Teodora Komogovinskog novomu?enika koji povezuje Bosnu i Baniju i mu?eni?tvo ranijih vekova sa ovim novim na?ega veka. /Ina?e, selo Komogovina u ovom ratu tri puta je spaljivano i polovina njegovih ?itelja je pobijena. A i u nedalekom odavde selu Grabovcu, kod Petrinje, usta?e su pobile 24. i 25. jula 41. preko 1.200 Srba/. U Glinu smo stigli preko Prekopa, mesta gde su u tri jame ba?eni mnogi od usta?a poklani u staroj Glinskoj crkvi srpski Mu?enici, njih hiljadu i dvesta, ili jo? i vi?e. U novu Glinsku crkvu, dana?njeg slavljenika, stigli smo na ?itav sat pre Slu?be Bo?je /koju ?e slu?iti vladika Gornjokarlova?ki Simeon/, te smo imali vremena da bolje razgledamo i upoznamo njene svetinje. I ranije smo sa studentima bili u njoj, ali na kra?e vreme, u prolazu dalje. Sada?nji hram podignut je pre 20 godina /1963./ i osve?en na dana?nji hramovni praznik. Glavni trudbenik na njegovom podizanju bio je pobo?ni narod Banije i Korduna, na ?elu sa trudoljubivim protom Nikolom Dikli?em, iz susedne Like, i neumornim vladikom Gornjokarlova?kim Simeonom. I pored raznovrsnih nevolja i smetnji /te?ko dobijena dozvola za gradnju, smetnje u nabavci gra?evinskog materijala, no?no ru?enje od nepoznatih onoga ?to se preko dana ozida/, crkva je ipak blagovremeno podignuta. Na ?alost, nije dozvoljeno da se podigne na istom mestu gde je bila stara crkva u kojoj su poklani nevini Glinski Mu?enici, nego na oko 150 metara dalje /na crkvenom ekonomskom dvori?tu/. Na mestu pak gde je bila stara crkva, u samom centru Gline, danas stoji "spomen - dom" kulture i razonode, sa jednim bazenom ispred i spomen - plo?om /prema ulici/, na kojoj pi?e ovo svedo?anstvo za pam?enje: "Istina je na?a krvlju zapisana. Bila je nekad na ovom mjestu pravoslavna crkva, a 30. jula godine 1941. oko 1200 nevinih ljudi na?lo je u njoj smrt pod o?tricom usta?kog no?a. Protiv zla i zlo?ina ustao je narod Banije i po?ao te?kim ali svijetlim stazama NOB. Danas na ovom mjestu stoji spomen - dom ?rtvama fa?izma, a podignut je godine 1969. jedinstvenom akcijom i bratskom solidarno??u naroda Banije i ljudi ?irom na?e socijalisti?ke domovine. 4. jula 1969." Stara crkva bila je iz 18. veka, sagra?ena u stilu austrougarskog baroka, jer ultrakatoli?ka monarhija nije trpela ni dozvoljavala pravoslavni srpsko - vizantijski stil. /Da spomenemo ovde, ako je to od zna?aja, da je u toj staroj pravoslavnoj crkvi u Glini, leta Gospodnjeg 1846., po prvi put izvedena "Lijepa na?a domovino" Antuna Mihanovi?a, koju je te godine "uglazbio" Srbin iz Gline Josif Runjanin a otpevao je srpski pravoslavni hor iz Gline. No, vremena i obi?aji su se zatim promenuli/. * * * Pokolj nevinih Srba iz Banije i Korduna u staroj glinskoj crkvi izvr?en je na na?in koji najkarakteristi?nije svedo?i o ?udovi?nosti jedne paklene ma?ine smrti koja se zvala "Nezavisna Dr?ava Hrvatska". Stravi?ni pokolj Srba u Glinskoj crkvi izvr?en je prvih dana avgusta 1941. Prethodno su mirni i bezazleni Srpski seljaci iz okolnih sela sreza Vrginmost najne?ove?nije i najbezo?nije, upravo pakleno i demonski izigrani i prevareni. Sa njima, njihovim savestima i du?ama usta?e su se hteli u?asno poigrati smi?ljenom propagandom u "prekr?tavanju pravoslavaca na katoli?ku vjeru". Pozvali su ih da 2. avgusta 41. /na pravoslavnog Svetog Iliju/ do?u na skup u Vrginmost, gde ?e, tobo?e, nad njima izvr?iti rimokatoli?ki ?upnici "prekrst", pa ?e posle "slobodno ?ivjeti... ravnopravni sa Hrvatima". U razgovorima po selima, po svedo?enju o?evidaca, nije me?u Srbima postignut nikakav dogovor, ni saglasnost na prekr?tavanje. Ljudi su jednostavno do?li u Vrginmost da vide ?ta ?e biti, a nisu ni mogli ne do?i, jer su mnogi direktnim hvatanjem i nasilnim odvo?enjem dovedeni u Glinu. U Vrginmostu je bilo sakupljeno preko 2.000 Srba, sve mu?karaca od 16 do 60 godina. Odatle su ih po?eli trpati u zatvorene kamione i odvoziti u Glinu. Druge grupe Srba iz okolnih sela doveli su u Topusko, pa onda kamionima i vozom odvezli u Glinu. Po svedo?enju naroda, a i po kasnijem priznanju nekih usta?a, Glina je skoro od samog po?etka zavo?enja strahovlade N. D. Hrvatske postala mesto likvidiranja na stotine i stotine Srba iz Banije i Korduna. Po nekim svedo?enjima, ve? u no?i izme?u 12. i 13. maja 41. godine bio je pokolj 300 Srba u Glini, u okolini, mo?da i u samoj Glinskoj crkvi, jer "ona je ve? od dolaska usta?a na vlast slu?ila kao zatvor i klanica ljudi", kako je zabele?io jedan od svedoka. Glavni zlo?in u Glinskoj crkvi, kao ?to rekosmo, izvr?en je po?etkom avgusta, po?ev?i od praznika Svetog Ilije /"Krvavi Sveti Ilija"/. O tom zlo?inu u Glinskoj crkvi postoji i li?no svedo?enje jednog pre?ivelog Srbina, a i kasnija priznanja na sudu nekih od usta?a. Tako, u svome saslu?anju pred Dr?avnom komisijom za utvr?ivanje zlo?ina /Saop?tenje br. 33/, Dragan Baki? je rekao: "Na 1. i 2. avgusta 1941. godine, proglasio je po selima op?ine ?emernica op?inski na?elnik ?iv?i? Josip, da svi Srbi mu?karci, u starosti od 16 do 60 godina, moraju na 3. avgust 1941. godine neizostavno do?i u Vrgin Most, gde ?e ih do?ekati rimokatoli?ki ?upnik i prevesti ih u rimokatoli?ku veru. Tada niko vi?e ne?e smeti dirati u pokr?tene Srbe i oni ?e biti ravnopravni sa Hrvatima. U naredbi je ujedno stajalo da svi Srbi, koji taj dan ne do?u u Vrgin Most na pokr?tenje, biti ?e kod ku?e ubijeni. I u drugim op?inama sreza Vrgin Most objavljena je istodobno ista naredba. Na 3. avgusta 1941. godine oko 1.500 Srba iz op?ine ?emerno oti?lo je u Vrgin Most. Isti dan do?lo je u Vrgin Most i iz drugih op?ina oko 700 Srba, tako da ih je skupa do?lo tada u Vrgin Most oko 2.200. Kada su se Srbi tako skupili i ?ekali na pokr?tavanje, najednom su ih opkolili naoru?ane usta?e. Usta?e su bili u velikom broju, i naoru?ani vojni?kim pu?kama i mitraljezima terali Srbe u sokolanu. Srbi su tada slutili da im se sprema pokolj, pa ih je oko 400 uspelo pobe?i, a oko 1.800 je saterano u sokolanu. Tu su ih dr?ali pod stra?om celu no?, a sutradan je do?lo u Vrgin Most 25 teretnih kamiona, u koje su strpali ove Srbe, odvezli ih u Glinu i odveli u pravoslavnu crkvu". O istome svedo?i i Antun Greguri? u svojoj izjavi: "Vidio sam kako su kamionima vodili Srbe u crkvu /u Glini/, a jo? prije pokolja odvozili su iz crkve kamionima ?ive ljude, te su ih ubijali u Glinskom Novom Selu" /Ovo navodi Mladen Coli? u knjizi "Takozvana NDH 1941.", Beograd 1973., str. 370 - 1/. Najpotresnije je svakako li?no svedo?anstvo jednog stradalnika Srbina, tada u crkvi poluzaklanog, no ipak na ?udan na?in pre?ivelog Ljubana Jednaka, iz sela Gornjeg Seli?ta kod Gline /iz ?ijeg sela i familije zaklano je tada u crkvi na desetine ljudi/. Njegovo svedo?anstvo o "tada nastalom sveop?tem klanju" u Glinskoj crkvi pro?itao sam jo? pre ovog na?eg pokloni?kog putovanja, no sada mi je ta potresna ispovest takore?i u detaljima dolazila u se?anje. /Za ?itaoce ovog putopisa donosimo to ?ivo svedo?anstvo u celini, Prilog 1./. Veoma je karakteristi?an i opis zlo?ina u Glinskoj crkvu sadr?an u priznanju jednoga od usta?kih u?esnika u tome klanju nevinih Srba, Himlije Berberovi?a iz Bosanskog Novog. /I ovo stra?no svedo?anstvo donosimo u celini, Prilog 2./. Po njemu, klanje nevinih ?rtava u Glinskom pravoslavnom hramu vr?eno je no?u, od deset uve?e do dva po pono?i, i bilo je 7-8 puta, to jest nekoliko dana. Klani su najpre samo mu?karci, a kasnije su dovo?ene na klanje i ?ene i deca. Iz svega toga proizilazi da je u Glinskoj crkvi poklano preko 1.200 Srba, mo?da i svih 1.800, dok je drugih 500-600 Srba poklano u Glinskom Novom Selu i okolini, gde su onda u jame bacili i tela poklanih Mu?enika u crkvi. U ovom pokolju pravoslavnih hri??ana u hramu Bo?jem, zlodelu kojem nije ravno ni Dioklecijanovo ubijanje hri??ana u Nikomidijskom hramu /po?etkom 4. veka/, jedna od prvih ?rtava bio je i paroh Glinski, Bogdan Opa?i?, koji je i ?ivot i du?u svoju polo?io sa vernicima i za vernike svoje, koji se ipak nisu odrekli vere svoje pravoslavne i krsta sa tri prsta. Treba spomenuti ovde i svetli primer glinskog ?upnika Franca ?u?eka, Slovenca po narodnosti, koji je tih kobnih dana 41. nastojao da spasava, koliko mo?e, pravoslavne Srbe od sigurne smrti. /O ?u?eku videti op?irnije u knjizi ?irila Pete?i?a, "Katoli?ko sve?enstvo u NOB-u 1941-45", Zagreb 1982., 89-94/. Nisu, na?alost, svi ?upnici bili takvi, jer je ne malo njih u drugim mestima u?estvovalo u nasilnom prekr?tavanju pravoslavnih Srba. Glinski sveti Mu?enici, koji nisu izdali svoju pravoslavnu veru, nesumnjivo spadaju u svete Mu?enike vere Hristove i Crkve Pravoslavne. /Trud oko prikupljanja njihovih imena jo? uvek traje. General Du?an Bai?, iz ovoga kraja, u svojoj knjizi "Kotar Vrginmost u NOB 1941 - 1945", Beograd 1980., navodi imena i prezimena i osnovne podatke za 1022 Srbina zaklana u Glinskoj crkvi, no to su samo oni iz sela sreza Vrginmost. - Na? pesnik Ivan V. Lali? napisao je pesmu "Opelo za sedam stotina iz crkve u Glini", ali je u pesmi broj uzet verovatno samo simboli?no/. Na ove svete Glinske Mu?enike mo?emo slobodno primeniti proro?tvo svetog Tajnovidca iz Apokalipsisa Crkve Hristove: "I kad otvori ?etvrti pe?at, ?uh glas ?etvrte ?ivotinje govore?i mi: Do?i i vidi. I videh, i gle konj zelen, i onome koji se?a?e na njemu be?e ime Smrt, i pakao i?a?e za njim; i bi im data vlast na ?etvrtinu zemlje, i ubijahu ma?em, i gla?u, i smr?u, i zverovima. I kad se otvori peti pe?at, videh pod oltarom mnoge du?e poklanih za Re? Bo?ju i za svedo?anstvo Jagnjetovo koje ima?ahu... I bi im data svakome haljina bela, i re?eno im bi da po?nu za malo vremena dok se ne napuni i broj sabra?e njihove i sastradalnika, koji ?e biti ubijeni kao i oni "/Otkrovenje 6,7-11/. Sa Glinskim Novomu?enicima tako je zaista i bilo: pobijeni su pod oltarom za Krst Jagnjetov i pravo Svedo?anstvo. Zato im je u novoj Glinskoj crkvi podignut i posebni oltar, a od Srpske Crkve ubrojani su u op?ti Sabor Svetih Mu?enika i Novomu?enika, od Kosova do dana?njeg dana. Ovaj oltar je u apsidi severne pevnice novoga hrama, a u istoj apsidi iznad tog ?rtvenika freskopisani su likovi: Sve?tenomu?enika Save Gornjokarlova?kog, prote Steve Ogulinskog, mu?enice Majke Pravoslavne i jo? nekoliko mu?enika De?ice i seljaka ovoga kraja, u svojim narodnim no?njama. Svim ovim Glinskim Novomu?enicima slu?i se slu?ba na ovom malom oltaru nekoliko puta godi?nje. U kov?egu na ovom ?rtveniku ?uva se kamen temeljac stare crkve, pregr?t zemlje natopljene krvlju Glinskih Mu?enika i ?estica mo?tiju Sv. velikomu?enika Lazara Kosovskog, ?to je dokaz zajedni?ke sudbine ovih Novomu?enika sa Kosovskim Mu?enicima. I u ?ivotu i u smrti sve im je bilo zajedni?ko: stradanje za veru i rod, isto bogoljublje i rodoljublje. Ma koliko da je napisano i pro?itano o stradanjima Srpskih vernika u Glini, i uop?te u Baniji i Kordunu, nikakve knjige ne mogu zameniti ono ?to se od samog naroda ovih krajeva mo?e ?uti i doznati. Na?i razgovori sa narodom, koji je toga dana do?ao Glinskoj crkvi, me?u kojima je bilo i pre?ivelih boraca iz NOB i naro?ito dosta starijih ?ena u crnini, a i sa na?im sve?tenicima /koji iako su mahom mladi znaju od naroda dosta autenti?nih kazivanja i svedo?enja/, trajali su posle Liturgije sve do Ve?ernja, koje je slu?eno po podne u 5 ?asova, sa de?jim recitacijama i prigodnom besedom. Iz sveg ovog svetoliturgijskog i bratskog op?tenja sa narodom ovih krajeva ostao nam je nezaboravan do?ivljaj i neizbrisivi utisak: da je ovo ?iv narod Bo?iji i da ima ?ivu du?u, veliku du?u i veliko srce koje verom i ?ovekoljubljem sve pra?ta. A nije mu bilo lako, ?ta je sve do?iveo i pre?iveo! * * * Iz Gline smo uve?e oti?li za Topusko, staro banjsko mesto na isto?nim obroncima Petrove Gore u Kordunu. I Topusko je, kao i Glina i sva okolina, stradalo od usta?a, naro?ito 41. godine. Srbi su i ovde zatvarani u pravoslavnu crkvu Sv. Jovana Krstitelja, klani i ubijani, vo?eni u Glinu na tamo?nje klanje, streljani u Lomi?a jaruzi i Ratkovi?a strani, odvo?eni u logore, naro?ito na stra?no Jadovno. Bo?e moj, kako je ovaj narod Korduna, Banije i Like, a i ?itave ove burne Krajine, Glinom i Jadovnom povezan i ve?no sjedinjen. A uz njih i sa njima i mi, i svi Srbi od Kosova do Jadovna. Ina?e, poru?ena u Topuskom crkva Svetog Jovana obnovljena je 1971., a dotle je Liturgija slu?ena /prvi put 1953./ na crkvi?tu pod vedrim nebom. Ova je crkva danas jedna od najlep?ih i najure?enijih na Kordunu. Put nas je iz Topuskog dalje vodio kroz selo ?emernicu, jedno od mnogobrojnih i mnogostradalnih srpskih sela na Kordunu. Na ovda?njem spomeniku "palim borcima i ?rtvama fa?isti?kog terora" stoji slede?i zna?ajan tekst koji treba pamtiti /napisao ga srpski pisac iz ovoga sela Stanko Kora?, ?iji su otac i brat zaklani u Glinskoj crkvi/: "Avgusta 1941. godine, vrijeme stravi?nog rata i neizvjesnosti, dani masovnog istrebljenja Srpskog naroda. Predstavnici zlo?ina?ke usta?ke dr?ave pozva?e i na ovom mjestu, gdje se nalazila zgrada op?ine ?emernice, okupi?e 3. avgusta odrasle mu?karce sela Batinove Kose, Bukovice i ?emernice. Okupljene ljude usta?e odvedo?e u Glinu, gdje ih u pravoslavnoj crkvi, no?u izme?u 4. i 5. avgusta 1941. godine, mu?i?e i usmrti?e no?em, maljem i kundakom. Ovaj zlo?in u nizu drugih na Kordunu i Baniji, ostao u istoriji kao neshvatljiv u?as. U toku ?etiri ratne godine iz navedenih sela pogibe u borbi za slobodu i socijalizam 50 boraca, a zlo?ini izvr?eni u Glinskoj crkvi, u zbjegovima Petrove Gore, u Ratkovi?a strani, u Jadovnu, u usta?kim logorima i zatvorima i drugdje, oduze?e ovim na?im selima 1016 nedu?nih ?ivota. Dragi roditelji, bra?o, bake i djedovi, znani i neznani srodnici i prijatelji: Vi padoste kao nevine ?rtve prljave politike izroda ljudskog roda, kao borci za slobodu, slogu i radost, za na?e ljep?e i sretnije sutra. Neka se nikad ne zaborave va?e patnje i na?a bol". Kao ?to se i iz ovoga vidi, a i ina?e se zna, Glinska crkva i Jadovno bili su prva glavna strati?ta banijskih i korduna?kih Srba pravoslavaca. A onda je njihovo mesto zauzeo milionski logor smrti Jasenovac. /Primera radi da spomenemo da je samo iz ovog sela ?emernice ubijeno u Jasenovcu oko stotinu ?ena, dece i staraca/. Napominjemo tako?e da je odvo?enje na Jadovno i tamo?nje ubijanje ovda?njih Srba otpo?elo ve? prvih dana maja 1941./tj. 6. i 10. maja/. Na? put je i?ao dalje kroz varo?icu Vrginmost i onda kroz Vojni?, opet jedno mnogostradalno srpsko mesto na herojskom Kordunu. U vreme zavo?enja paklenog "novog poretka" Endehazije na ovim prostorima, usta?e su 29. jula 41. iz Vojni?a i okoline pobili u Bo?i?a jarku oko 500 Srba, zajedno sa njihovim sve?tenicima: Dokmanovi? Milom, Ninkovi? Petrom, Peura?om Milom i ?u?njar Du?anom. U zaseoku Vojni?a Kolari?u spalili su crkvu Svete Petke sa 160 pravoslavnih Srba i njoj. Crkva je obnovljena i ponovo propevala 1969. godine, no na?alost, kao i u Glini, opet ne na istom mestu. Zasluge za obnovu i ove i brojnih drugih crkava u Gornjoj Krajini pripadaju, uz ostale, najvi?e episkopu Gornjokarlova?kom Simeonu Zlokovi?u. Po?to smo sa Preosve?enim ju?e zajedno slu?ili u Glinskoj crkvi, i o svemu op?irno razgovarali, nismo se ovoga puta zadr?avali u njegovoj rezidenciji u Karlovcu. Svratili smo samo na blagoslov i poslu?enje, pa produ?ili dalje put sa bra?om sve?tenicima. ?urili smo na seminar Gornjokarlova?kog sve?tenstva u Pla?kom, koji je ve? odavno bio zakazan za danas /22. septembra 83. godine/. U Pla?kom i Lici U Pla?ki smo stigli preko Josipdola. Varo?ica Pla?ki i sva okolina izuzetno je lep predeo Like, a lepoti prirode doprinosilo je i lepo vreme tih jesenjih dana. No da ostavimo prirodu i vreme pa da govorimo o stradanjima Pla?kog i njegovog ?ivlja, na ?elu sa velikomu?enikom vladikom Savom Trlaji?em i narodnim sve?tenicima: Milanom Dokmanovi?em, Milanom Raj?evi?em, Petrom Vu?ini?em, Bogoljubom Gakovi?em, Milanom ?uki?em, Ja?om Stepanovi?em, ?urom Stojanovi?em i Stanislavom Nasadilom /pravoslavnim ?ehom iz parohije Li?ke Jasenice/. Njihovo mu?enje i stradanje ve? je uglavnom poznato, mada ima jo? uvek nepoznatih detalja o stradalnoj sudbini i ovog srpskog vladike i njegovog sve?tenstva i vernika. Raspitivali smo se zato o mestima boravljenja i mu?enja njihovog, pa o ?tali Tomljenovi?a gde su bili zatvoreni i zlostavljani /za vreme mu?enja usta?e su pu?tale plo?e sa crkvenom muzikom "Jelici vo Hrista krestistesja"/, a naro?ito o njihovom odvo?enju u Ogulin, Zagreb, logore "Danicu" i Gospi? i, kona?no, na Jadovno. To zato ?to se na Jadovno, ako Bog da, sutra spremamo: da u slavu Bo?iju i ?ast njihovu izvr?imo liturgijsko vospominanije i zajedni?arenje sa njima. Razgledali smo zatim /i snimali/ Pla?ki katedralni hram i upoznali se sa prispelom bra?om sve?tenicima. I pored poku?aja da se njihov seminar rastera iz Pla?kog, ili otera negde drugde, sve?tenici su se ipak u ve?em broju okupili oko nekada?nje svoje katedrale. Ona je, iako jo? uvek u obnovi od te?kih rana zadobijenih posle odvo?enja i ubijanja njenog arhipastira, sve?tenika i vernika /a njihov se broj kretao i do nekoliko hiljada, jer Pla?ki je bio ?isto srpsko naselje/, poslu?ila nama toga dana ne samo za moleban pred po?etak seminara, nego i za odr?avanje samog tog seminara. ?ta je tu ?udno i nejasno, kad je sve jasno? * * * Ni?ta prirodnije za nas pravoslavne Srbe nego ona mudra re? iz narodne pesme: "Be?' u crkvu Kraljevi?u Marko". Jer kad vam se oni ve? poznati i stereotipno "dobri odnosi crkve i dr?ave" najednom otka?u /unilateralno, po obi?aju/, kad vam se "dru?tvene prostorije", iako ranije zakazane i ugovorene, najednom pred nosom zatvore, a razlog je neka druga "proslava" koja ?e biti tek za mesec dana, itd. itd., onda vam zaista najbolje do?e ovo narodno ve? pomenuto "Be?' u crkvu Kraljevi?u Marko". Nije bilo na?e da se u to me?amo /iako sam ve? bio "ume?an" samim tim ?to sam pozvan i do?ao na ovaj seminar Sve?teni?kog udru?enja Gornjokarlova?ke eparhije/, ali je svakako bilo jo? jedno novo, na licu mesta do?ivljeno, iskustvo onoga ?to sam ve? odavno znao, to jest: ko i kako stvarno zloupotrebljava poverenje na?eg mnogonapa?enog sve?tenstva, i danas, ne samo ju?e. /Naknadno sam doznao da je ovaj skromni seminar na?ih sve?tenika okarakterisan kao "neprijateljski" i "diverzantski" od onih koji su navikli samo na slepu i sekta?ku poslu?nost svojoj ideologiji/. Sre?a je i znak je duhovne, ljudske i hri??anske, zrelosti ve?ine na?eg sve?tenstva, i Bogu hvala, prvenstveno mla?e generacije, ?to je naj?e??a tema sve?teni?kog seminara pre svega pastirski rad u narodu, to jest prepora?anje i oplemenjivanje ljudskih du?a i srca i savesti verom i ljubavlju Hristovom, bogoljubljem i bratoljubljem, kroz najpre sopstveno jevan?elsko pokajanje, ?to je i bila glavna tema ovog seminara u Pla?kom. Kad ve? govorimo o pastirovanju na?eg sve?tenstva u na?em pravoslavnom Srpskom narodu danas, treba se zaista radovati ?udesnom i spasonosnom daru Bo?ijem: da nam Bog jo? uvek daje narod i sve?tenike koji me?usobno razgovaraju o pokajanju, znaju ?ta je pokajanje i ?ta ono zna?i za pravi ljudski lik ?oveka i naroda, i ho?e uvek iznova da se bave tom ?udnom tajnom i istinom sveljudskog iskustva, kojom je po?elo i uvek po?inje Jevan?elje spasenja i istinskog o?ove?enja ?oveka. Srpski narod nije duhovno propao narod jer jo? nije izgubio du?u svoju, i ne?e je izgubiti sve dok u svojoj ?ivotnoj praksi /a ona jedina proverava svaku drugu "praksu"/ zna za pokajanje, pokajanje ne kao neki "kukavi?luk", ni kao neki "kompleks", ve? kao "veliku razumnost i razboritost" ljudsku, po re?ima jednog drevnohri??anskog pisca, ili po re?ima narodne poslovice, pokajanje kao "najlep?i cvet ljudskog po?tenja". Ovo zato ?to istinski ljudsko, hri??ansko pokajanje uvek zna?i novi ?ivot. Naj?ivlje i najopipljivije moglo se to osetiti ba? na ovim prostorima na?eg trodnevnog had?iluka. Ina?e, te?ko ?oveku i sve?teniku, te?ko narodu i crkvi koji ne znaju za pokajanje i ne pozivaju na pokajanje. Po?inju?i uvek prvo od sebe. Na Jadovnom na Velebitu Iz Pla?koga, preko Plitvica, Vrhovina i Oto?ca krenuli smo ka Gospi?u i Jadovnom. I najzad, tre?eg dana na?eg had?iluka, evo nas na Jadovnom. Jadovno. Put iz Gospi?a prema Jadovnom vodi najpre asfaltnom cestom prema Bru?anima i Karlobagu. Posle jedno 7-8 km skre?e se desno u selo Trnovac, na mestu gde skre?e i kameni put za Smiljane, rodno mesto Nikole Tesle, tako?e mnogostradalno srpsko selo pod Velebitom kao i brojna druga sela u Lici. Malo hrvatsko selo Trnovac nalazi se u samom podno?ju Velebita, nepuna 2 km od puta Gospi? - Karlobag. Neposredno iza njega po?inje uspon obroncima Velebita do Jadovnog. Interesantno je zapaziti da se na izlazu iz Trnovca ka Velebitu nalazi rimokatoli?ka crkva "Gospa od sedam ?alosti", a iznad ove stepenasti "Kri?ni put", upravo kraj puta za Jadovno. ?udna i nesvakida?nja simbolika! ?alosti i patnje Majke Bo?je zbog krstonosnog puta Sina Njenog. I onih, dodali bismo, koji tim krsnim putem po?o?e na Jadovno mnogo?alosno. Da li je ova crkva slu?ajno tako nazvana ili je kod ?estitih rimokatolika ovoga kraja, hotimice ili nehotice, progovorila savest hri??anskog sastradavanja sa prognanima pravde radi i sateranima nedu?no i nevino u bezdane jame Jadovna? Bilo ?ta da je, proro?ka simbolika ovog hrama Bogomatere Raspetoga Hrista, kao i samo ime Jadovno, govore ve? mnogo sami po sebi. * * * O Jadovnu je pisano i napominjano, ali ne nikako dovoljno. Daleko manje nego ?to ono zaslu?uje. U svojoj jedinstveno potresnoj veli?anstvenosti ono i danas stoji tiho i nemo, pokriveno grobnom ti?inom i mu?eni?kim mirom. Ako i neka ga, ono nije zaboravljeno. Da pomenemo ipak dva novinska napisa, koji su se ne?to pre na?eg puta pojavili u ?tampi, a oba govore o Jadovnu. U "Li?kom Vjesniku" /izlazi u Gospi?u, broj od 15. 6. 83./, u rubrici "Pisma ?italaca", objavljen je slede?i tekst jednog ?itaoca: "Pro?itav?i to /re? je o akciji u op?tini Titova Korenica da se obele?e "pre jame na Prijeboju u kojima je izgubilo ?ivot nekoliko stotina nevinih ?rtava", tj. nevinih Srba - na?a primedba/ sjetih se Jadovnog na Velebitu, gdje je za vrijeme NOB-a u jamu ba?eno nekoliko hiljada nevinih ?rtava. U namjeri da uka?em na dostojnije obilje?avanje ovog mjesta, ne ?elim umanjiti zna?aj mjesta na podru?ju op?ine Titova Korenica. Dapa?e, smatram da sva ta mjesta treba dostojanstveno obilje?iti. Vjerujem da gotovo nema odraslog ?ovjeka u na?oj republici, kao i ?iroj dru?tvenoj zajednici, a da nije ?uo za zloglasno Jadovno, koje je ?rtvama ravno najve?im strati?tima u na?oj zemlji. Ipak, ovo spomen - obilje?je izgleda jadno i nedostojno tolikih ?rtava. U to sam se uvjerio kad sam nedavno boravio u Lici i posjetio to mjesto. Put do Jadovnog je veoma te?ak i gotovo nepristupa?an. Za pje?a?enje je predaleko, a automobilom je krajnje rizi?no po?i. Nema nikakvih oznaka ni putokaza. Onaj tko ne pozna ovaj kraj, vrlo te?ko bi do?ao do zloglasne ?aranove jame, koja je progutala tolike nevine ?rtve. Sama jama je tako?er grubo i nedovoljno obilje?ena. Plo?a kojom je obilje?eno ovo mjesto je minijaturna i te?ko uo?ljiva. Sve ovo djeluje jadno, napu?teno, zaboravljeno i stravi?no. Upravo se pitam, kako do danas jo? ni?ta nije poduzeto da se ovo mjesto na neki na?in bolje obilje?i. Tko je ovdje zakazao ? Bilo bi mi drago, kad bih u nekom od narednih brojeva va?eg lista pro?itao ne?to o poduzetim akcijama da se Jadovno u?ini dostupnim i da se bolje obilje?i". Sledi potpis: "Ilija Panjkovi?, Bjelovar". Drugi napis je iz pera inostranog novinara Heiko Floaua /U "Ziddoj?e Cajtung", Minhen, od 16. 9. 83./, gde izme?u ostaloga stoji o Jadovnom ovo: "Kod Jadovna, u Lici, koja je naseljena Srbima i Hrvatima ali pripada Hrvatskoj, desetine hiljada pravoslavnih Srba ba?eno je u jamu duboku stotinu metara. Ekumenizam? - pitaju se u pravoslavlju Srbije. Naravno! - tako odgovaraju, ali tek tada kada katolici i pravoslavni budu izrazili spremnost da u Jadovnu zajedni?ki podignu pokajni?ku kapelu". Toliko iz najskorije ?tampe o Jadovnu, a mi da se vratimo na?em slu?abnom putovanju na Jadovno. Od pomenute Gospine crkve u Trnovcu uspon uz Velebit ide oko 5-6 km, kamenim ali izlokanim putem koji vodi li?kom stranom Velebita kroz planinu, u pravcu Senja, dok se ne do?e na jednu omanju visoravan koja jo? od ranije nosi mnogo simboli?no ime Jadovno. Tu, na toj planinskoj zaravni, iza malog naselja Jadovno, u toku letnjih meseci 1941. godine bio je sme?ten relativno kratkotrajni ali zato sigurno najstravi?niji usta?ki logor, koji je kao isklju?ivu namenu imao - genocidno zatiranje Srba, i to najpre Srba iz Like. Dovo?eni su na Jadovno i Srbi iz drugih krajeva tada?nje N. D. Hrvatske, dovo?eni i drugi ljudi iz "nehrvatskih skupina stanovni?tva", ali je Jadovno pre svega bilo jama i grobnica li?kih Srba. I to samo zato ?to su pravoslavne vere i srpske nacionalnosti. Na izlazu iz ove jadovinske visoravni danas stoji drvena rampa, ali kako je rampa bila otvorena mi smo krenuli dalje. Put ide uz padine Velebita i dovodi nas do uske a na stotinu metara duboke ?aranove jame /ime je, ka?u, dobila po ?oban?etu ?aranu, koje je nekada ranije u nju upalo/. Od ?aranove jame put ide koso uz planinsku padinu do jame na Grginom brijegu i do drugih ponornih jama kojima izobiluje kra?ko tlo Velebita. Prema "Enciklopediji Jugoslavije", planina Velebit, jedna od najdu?ih u na?oj zemlji, gra?ena je od karbonatnih stena i ima dosta ?kriljaca i kre?njaka, kao i kra?ko podzemlje sa sna?nom podzemnom cirkulacijom vode, te mno?tvo lomova i vrta?a, dubokih pe?ina i jo? dubljih jama /koje mogu biti i stepenaste, sa pro?irenjima u vidu prostranih galerija/. Sa kontinentalne, li?ke strane Velebit je pokriven dosta gustom ?umom, najvi?e bukovom, smrekovom i borovom. Po svemu sude?i, ?udna planina, sa ?udnom utrobom i jo? ?udnijom istorijom! Ako nipo?emu drugom, Velebit ?e ostati u istoriji nezaboravljen svojim Jadovnom, na?om ljudskom tragi?nom sudbinom u poslednjem ratu. Pre svega, tragi?nom sudbinom Srpskog naroda ovih krajeva. I ne manje, ako ne i vi?e, zloslutnom sudbinom po?inioca te tragedije. U pomenutoj "Enciklopediji Jugoslavije" pro?itali smo, pred polazak na put, slede?e redove o Jadovnom /pisala ih Savka Kalini? iz Zagreba/: "Jadovno, logor u koji su usta?e 1941 odvodile ?rtve svog terora da bi ih tamo pobile. Nalazio se u jednoj dolini na Velebitu na prostoru od 1250 m , ogra?en bodljikavom ?icom visokom 4 m; oko ?ice bila je postavljena stra?a u dubinu od 1 km. Zato?enici, ve?inom Srbi, najprije bi stizali u gospi?ku kaznionicu gdje se vr?io raspored za logore. U logor Jadovno se i?lo od Gospi?a preko sela Trnovca. Neravan teren u logoru morali su zato?enici izravnati i na njemu napraviti zaklone od granja. Zato?enici su radili po cijeli dan do iznemoglosti, uz gotovo nikakvu hranu. Na 5 km od logora nalazila se jama u koju su usta?e povremeno bacale zato?enike, preklane nad samom jamom. Poslednju grupu od 1500 ljudi usta?e su pobile mitraljezima u avgustu 1941; nove su ?rtve vozile na O?tarije, velebitsko selo na cesti Gospi? - Karlobag, i bacili ih u jamu u zaselku Stupa?inovo. U mjesecu maju, junu i julu 1941. u Gospi? je stizalo dnevno po hiljadu ljudi, ?ena i djece. Ra?una se da je kra?ka jama pored logora Jadovno progutala oko 35.000 ?rtava". Posle na?e posete Jadovnom /druge po redu za poslednje dve godine/ i razgovora sa mnogim ljudima iz Like i drugih krajeva, a i posle prou?avanja i drugih objavljenih i neobjavljenih podataka o logoru Jadovno, mo?e se re?i da bi navedeni podaci iz "Enciklopedije" bili uglavnom ta?ni, ako se misli samo na najbli?u "kra?ku jamu pored logora", tj. ?aranovu jamu, udaljenu svega oko 1 km od logora, u koju je verovatno i ba?eno pomenutih 35.000 ?rtava. Ali, postoje i druge jame, neke danas znane, a neke tada zatrpane i danas neznane. /Postoji, naima, narodno svedo?enje, i Srba i Hrvata, da su usta?e, napuniv?i neke od jama ljudskim telima, zatrpavale ih i zabetonirale, pa ih pokrivale zemljom i li??em da bi tako zaturile trag svojih zlo?ina/. Broj ?rtava u Jadovnom, prema tome, daleko prevazilazi pomenuti broj u "Enciklopediji Jugoslavije". Prema nalazu speleologa dubina ?aranove jame je oko 42,5 metara, i to samo do prvih kostiju, kojih dalje u dubinu treba da ima oko 40 kubnih metara /osim ako jama ima i galeriju ili podzemne vode/. Sli?na je dubina i jame na Grginom brijegu, a u okolini, kao ?to rekosmo, postoji i jo? nekoliko jama koje su usta?ama slu?ile za zatiranje tragove svojih pokolja i ?ovekoubistava. Istori?ar Milan Vasta /Srbin iz Like, u?esnik NOB-a/ pi?e, prema izjavama i starijih ljudi iz Like i drugih krajeva, i navodi kao broj ubijenih u Jadovnom cifru od oko 50-60 hiljada, ?ime se Jadovno, po njemu, posle Jasenovca i Stare Gradi?ke, "svrstava u logore s najmasovnijim ?rtvama u NDH" /knjiga "Rat je zavr?en 7 dana kasnije", izdanje 1976/. U na?im razgovorima sa ljudima iz Like, od kojih su neki posebnu pa?nju posvetili i posve?uju ?rtvama Jadovna, mi smo ?uli za brojku od oko 80 hiljada ?rtava, a jedno svedo?enje pominje precizan broj od 86.000. Ali, da se vratimo malo unazad, na sam po?etak jadovinske Golgote Srpskog naroda u ovim krajevima, kroz koje smo ovih dana pokloni?ki prolazili. Odmah po stvaranju svoj zloglasne Nezavisne Dr?ave Hrvatske, usta?e su po?ele takozvano "?i??enje terena", to jest nastojali su ?to pre stvoriti rasisti?ki "?isti hrvatski prostor" /ne?to sli?no dana?njoj te?nji za "etni?ki ?istim Kosovom"/. Oni su stoga brzo otpo?eli najpre pojedina?no a onda i masovno ubijanje i uni?tavanje, pre svega Srba, a onda i drugih nedu?nih ljudi. Pojedina?ne zlo?ine, po Lici i drugde, usta?e su ?inile ve? od prvih dana svoje strahovlade, koja je po?ela odmah po kapitulaciji i osnivanju N. D. Hrvatske. Treba znati da je kapitulacija u Gospi?u objavljena ve? 10. aprila 41. /u 5 ?asova po podne/, posle ?ega usta?e u Gospi?u i Lici preuzimaju vlast u svoje ruke i ve? istog dana po?inju hap?enja Srba /pet ljudi iz Smiljana, 18 ljudi iz Bogdani?a/, punjenje Gospi?kog zatvora, i bacanje u jame: u Bu?imu, Jan?i i Jadovnom. /Vidi i Jakov Bla?evi?, knj. "Suprotstavljanja?" 1980., str. 89 - 90/. Usta?e ubijaju najpre sve?tenike, u?itelje i druge vi?enije ljude, a bilo je ubijanja i svih Srba odreda, ko god im padne ?aka. Ova prva svoja zlodela usta?e su donekle prikrivale, pripremaju?i se za ispunjenje svog glavnog plana - masovnog progonjenja i istrebljenja Srba, tj. genocida nad Srbima putem pokolja ili prekr?tavanja. No da vidimo najpre situaciju izvan Gospi?a. Prva ve?a i masovnija zlo?ina?ka akcija usta?a bila je ve? 29. aprila 1941. godine u selu Gudovcu kod Bjelovara, gde je ubijeno oko 184 Srba seljaka. Posle toga sledi pogrom u Blagaju na Kordunu, gde su 7. maja 41. usta?e poklale oko 520 Srba seljaka iz Veljuna i okoline, a me?u prvim ?rtvama bili su sve?tenici Branko Dobrosavljevi? iz Veljuna i Dmitar Skorupan iz Cvijanovi?a Brda /svi su ubijeni na najsvirepiji na?in u ?umi zvanoj "Kestenovac" kod Hrvatskog Blagaja/. Tako?e je ubrzo pobijeno oko 700 Srba u okolini Slunja, i grupa od 500 Srba iz Vojni?a i okoline /tako?e na Kordunu/, zajedno opet sa svojim sve?tenicima iz okolnih srpskih sela. Zatim je na red do?lo zatiranje Srba i srpskih sela u Lici, od kojih ?emo pomenuti samo neka. U Josipdolu /20. maja 41./ usta?e su Srbima iz tog mesta i okoline napunile staru ?kolu, mu?ile ih, pa klale i streljale po grupama, zatim ih bacale u rovove, neke i polu?ive, posipale ih ?ivim kre?om i onda zemljom zatrpavale. /Crkvu u Josipdolu su demolirali i pretvorili u magacin za oru?je/. U Pla?kom su, kao ?to smo pomenuli, pohapsili /21. maja 41./ preko 700 Srba i odveli ih u Ogulin, gde je, zajedno sa jo? pokupljenima iz drugih mesta, pobijeno 5.000 Srba /ne ra?unaju?i sprovedene u logor Jasenovac/. Slede zatim ostala srpska sela i naselja u Lici, gde su ve? od sredine juna 41. po?eli masovni progoni I pokolji, a tokom jula uni?tavana su i ?itava srpska sela i zaseoci. U Prijeboju, izme?u Plitvi?kih jezera i Korenice, ubijeno je i u jame ba?eno oko 400 Srba, a iz op?tine Plitvi?ka jezera - izrazito srpskog kraja - nasilno je proterano /samo u toku 28. i 29. juna 41./ preko 2.500 srpskog ?ivlja na podru?ju Drvara i Grahova. U selu Suvaji kod Donjeg Lapca usta?e su /1. jula 41./ zapalile selo i pobile oko 300 Srba, od kojih je 170 ba?eno u tri jame, a ostali su spaljeni. Ve? slede?eg dana /2. jula 41./ zapaljeno je selo Osredak, a za njim i selo Bubanj, gde je sve ?ivo poklano i pobijeno ili ve?im delom ba?eno U ?uvenu Bori?eva?ku jamu. /Ovo je izazvalo jednu od ina?e retkih srpskih osveta u hrvatskom selu Bori?evac/. Vrhunac zlo?ina u Bubnju bilo je ubistvo 12 srpskih devojaka dok su mirno kopale kukuruz na njivi /"To je bilo devetoga jula, kad pogibe dvanest srpskih cura"/. U Li?kom Petrovom Selu /pobijeno 900 ljudi/, u Vrhovinama, u Oto?cu /gde i do danas postoje neispitane masovne grobnice Srba/, u Teslinom Smiljanu kod Gospi?a /pobijeno i poklano 650 Srba, od kojih su mnogi ?ivi u ku?ama spaljeni/, u gospi?kim selima Lipe, Plo?a i Papu?a /pokolj svih zate?enih porodica/, u selu Divoselu ju?no od Gospi?a /zajedan dan poklano i pobijeno oko 700 du?a/, i ju?nije, u Medaku /gde su u vreba?kim i meda?kim borovim ?umama - planta?ama usta?e pobile i zakopale oko 1.000 ljudi/, pa u Gra?acu i okolini /po?etkom avgusta 41. masovno poklano oko 500 Srba/- sve jedan i isti usta?ki genocid nad srpskim ?ivljem, kao uostalom i drugde: po Bosni /samo u trouglu Biha? - Krupa - Cazin pobijeno tih dana oko 20.000 Srba/, u Slavoniji, Sremu, Dalmaciji, Hercegovini, po ?itavoj NDHaziji. Najstra?nije od svega je bilo ?to je narod ?esto obmanjivan, prosto demonski lagan, pa je, pozivan i prisilno sabiran, i?ao u povorkama, kao jaganjci na za klanje, ponekad ?ak i pevaju?i. Govoreno im je da idu na rad u neki drugi kraj, ili u Nema?ku. A kome je i moglo pasti na um da im je spremano to i takvo bezumlje?! Kao poseban vid perfidnog obmanjivanja Srba, radi masovnijeg namamljivanja, bilo je i u Lici praktikovano tzv. "pokr?tavanje", koje se i ovde kao i u Glini zavr?avalo grupnim pokoljem Srba. /Poznat je poziv na takav pokolj Srba u Lici udbinskog fratra Mate Mogu?a, 13. juna 41. u Udbini. "Dosad smo za katoli?ku vjeru radili molitvenikom i krstom, a sad je do?lo vrijeme da radimo pu?kom i revolverom. Iselit ?emo i istrijebit srpski narod u Hrvatskoj"... List "Hrvatski narod" od 22. i 24. juna 41./. Takvu prevaru pod izgovorom "prekrsta" usta?e su izvele u li?kom selu Kosinju kod Peru?i?a /i to samo tri dana posle pokolja Srba u Glinskoj crkvi/, gde su 347 okupljenih Srba povezali ?icom i pobili, a onda im le?eve spalili u jednoj ku?i. /Bilo je, me?utim, i takvih retkih slu?ajeva gde su pojedini rimokatoli?ki sve?tenici poku?avali da "prekr?tavanjem" spasu Srbima ?ivote, kao ?to je to ?inio ?upnik u Dre?niku kod Slunja Dragutin ?timac, koji je pri tom pokatoli?enje Srba "smatrao samo formalnim". On je svoje vernike Hrvate javno u crkvi pozivao da ne sara?uju sa usta?ama u njihovim zlo?inima nad Srbima, kao ?to je to ?inio i stari fra - Grga u Oto?cu. Na ?alost, Dragutin ?timac je, na predlog usta?a, obe?en od Nemaca 1943. - Vidi ?iril Pete?i?, "Katoli?ko sve?enstvo u NOB-u 1941 - 45" Zagreb 1982., str. 193/. Ipak, svi ovi pomenuti zlo?ini usta?a u Lici bili su samo, da tako ka?emo, usputni i propratni akt glavnog zlo?ina nad Srbima, koji se tih letnjih meseci 1941. godine vr?io u Jadovnu. Ovo, naravno, ne umanjuje niti potcenjuje "obilje nevjerovatnog i nepojmljivog divlja?tva" usta?kog pri tim pokoljima Srba, "koje je zapanjivalo i okupatora", kako veli jedan o?evidac Li?anin, navode?i i pisanje italijanskog komandanta B. Angelinija o tome kako je jedan usta?a, sin direktora Gospi?ke gimnazije, banketom proslavio klanje sopstvenom rukom svoje hiljadite ?rtve srpske! /"Lika u NOB 1941.", str. 154/. Ka?emo "usputni" i "propratni" zato ?to, uporedo sa ovim ubijanjima, usta?e su po?ele i sa masovnim odvo?enjem Srpskog ?ivlja, a uz njih i Jevreja i Cigana i svakoga ko im se protivio, u svoje koncentracione logore, iz kojih se nikada vi?e nisu vratili /dok je pri ubijanjima i paljenjima bivalo i be?anja u ?ume i zbegove, radi spasavanja golog ?ivota. O tome pi?e napr. Jakov Bla?evi?: "U Peru?i?kom kotaru, u Kosinjskoj op?ini, usta?e su masovno ubijali srpsko stanovni?tvo u selima Kr?, Studenci, Mlaka i drugima. Ku?e su bile potpuno spaljene. Ljudi koji su ostali u ?ivotu ?ivjeli su idu?e dvije do tri godine isklju?ivo po pe?inama" - knj. II, 38/. Kao prvi takav usta?ki logor obi?no se smatra logor "Danica", koji je otvoren 29. aprila 1941. u nekada?njoj fabrici "Danica" u Koprivnici. Kroz njega su pro?li mnogi mu?enici srpski na putu za logor smrti Jadovno na Velebitu. Kroz logor "Danica" u Koprivnici pro?ao je ve?i broj na?ih sve?tenika iz Gornjokarlova?ke, Tuzlanske, Pakra?ke i drugih eparhija, a sa njima i veliki broj pravoslavnih vernika i drugog naroda iz raznih krajeva ove mnogonapa?ene zemlje. Tako na primer, ?itav konvoj iz "Danice", sa 250 Srba i dvadesetak sve?tenika, sproveden je pod jakom stra?om 30 jula 41. u Gospi?, da bi, posle sveno?nog mu?enja u gospi?koj kaznionici izme?u 1. i 2. jula, sutradan svi bili izvedeni na Jadovno i ba?eni u jame. U logoru "Danica" bilo je i dosta na?ih ljudi iz Koprivnice i okoline, osobito iz srpskog sela Grubi?no Polje, koji su zatim sprovedeni na Jadovno. Blagodare?i upravo ?estitim majkama i suprugama 1.486 na?ih ljudi iz Grubi?nog Polja kod Koprivnice, koji su svi ba?eni u ?aranovu jamu na Jadovnom, obele?ena je po prvi put /tek 1957. g./ i kamenom obzidana ova jadovinska jama. Bili su to sinovi i mu?evi, izme?u 16 i 60 godina, koji ni u jami nisu zaboravljeni od dragih majki i vernih supruga. One su im, kao nekada mironosice, prve obi?le grob i obele?ile ga ovom plo?om: "Na ovom mjestu izme?u ostalih iz na?e zemlje pobijeno je po usta?kim krvnicima 1486 ?rtava iz op?ine Grubi?no Polje 1941. Spomen plo?u podiglo je dru?tvo "Napredna ?ena". Grubi?no Polje 2. VI 1957. ". Odmah posle "Danice" u Koprivnici, drugim po redu nastanka usta?kim logorom smatra se da je bio sabirni logor u Gospi?u, sa svoja dva "isturena odeljenja" smrti : logor Jadovno na Velebitu i logor Slano na ostrvu Pagu. U pomenutoj "Enciklopediji Jugoslavije" i u drugim objavljenim knjigama o usta?ama i logorima N. D. H. obi?no se navodi da je logor u Jadovnu otvoren u maju 41. godine. Me?utim, sude?i po mnogo ?emu, logor i gubili?te na Jadovnom otvoreno je jo? pre toga, to jest odmah po uspostavljanju usta?ke vlasti u Gospi?u i Lici, a to je bilo, videli smo, ve? 10. aprila po podne. O hap?enjima Srba u Gospi?ku kaznionicu ve? 10. i 11. aprila 41. postoje brojna svedo?anstva, i ?ivi ljudi koji to jo? pamte, a tako?e i svedo?anstva o tome da su hap?enici odmah zatim odvo?eni put Velebita, na Jadovno. /Neki, na primer, Srbi, koji su tih aprilskih dana hteli da svojim uhap?enim srodnicima odnesu hranu u Gospi?ki zatvor, bili su poverljivo obave?teni od prijatelja da su svi uhap?eni ve? odvedeni na Jadovno. A logor Jadovno je, kao ?to se zna, ve? od prvih dana bio samo privremeno prihvatili?te ?rtava odre?enih za likvidiranje u jamama/. Izgleda da je Lika, i naro?ito Gospi? i okolina, ranije od drugih krajeva Endehazije, postala stravi?ni vrtlog zatiranja Srba. /"Situacija je bila posebno te?ka u Lici... Masovna zvjerstva, formiranje logora smrti na Jadovnom, bacanje ?ivih ljudi u jame, pokolj srpskog naroda, progoni komunista i antifa?ista, puni zatvori, to je bila slika Like u tim danima" - veli kao o?evidac Jakov Bla?evi?, knj. II, 52-53/. Paveli? je, izgleda u tu svrhu, dao da se i svi Hrvati civili u Gospi?u i okolini naoru?aju pu?kama. Naravno, glavni zlo?inci u Gospi?u i Jadovnu bili su jo? do rata poznate usta?e Juco Rukavina, Jurica Frkovi?, Stjepan Rubini?, Tomljenovi?i i drugi. Oni su i bili glavni tvorci i zapovednici Jadovinskog pakla, ?ija se strava po?ela ?iriti po tim krajevima jo? od prvih dana stravi?ne i krvave Endehazije Se?am se, u svoje vereme ?itao sam knjigu Mirka Per?ena /"Usta?ki logori", Zagreb 1966./. Me?utim, tek sada, posle na?e posete Jadovnu, postala mi je sasvim jasna njegova opaska da su usta?e zato izabrale zatvor u Gospi?u za sabiranje u njega svih "nepo?udnih elemenata", jer su smatrali da se velebitske bezdane jame mogu zgodno upotrebiti za masovne grobnice Na to bismo mi sada dodali. da je taj strahotni "izbor" u?injen valjda jo? i zato ?to su Jadovinske jame te?ko pristupa?ne i te?ko ispitljive, pa su usta?e mislile da, u eventualno druga?ijoj sutra?njici, ne?e se mo?i lako ispitati ni dokazati vrsta i obim njihovog zlo?ina nad Srpskim ?ivljem ovog dela Jugoslavije Da se zaista na Jadovnom po?elo sa likvidiranjem Srba jo? polovinom aprila 1941. godine vidi se i iz toga ?to su 20 aprila 41. "iz Karlobaga pje?ice oterani preko Ba?ke O?tarije i preko grebena Metle na Jadovno" nekoliko Srba iz sela ?ibuljine /Velebitsko Podgorje kraj mora/ i oni su toga dana na Jadovnom ve? zatekli logor ogra?en ?icom i mno?tvo Srba zatvorenika u njemu. O tome pi?e Pavle Babac /rodom i sam iz sela ?ibuljine, ina?e do nedavno saradnik Vojno - istorijskog instituta i "Vojne enciklopedije" u Beogradu/ u svojoj knjizi "Velebitsko Podgorje 1941 - 1945" /koja je napisana 1965., a objavljena nedavno u Beogradu/. On opisuje to dovo?enje u logor na Jadovnom ovih prvih Srba iz ?ibuljine i njihovo zatim pogubljenje u jamama smrti, zajedno sa drugim logora?ima. No on donosi i potresno svedo?anstvo jednoga od pre?ivelih Srba ?ibulj?ana, Ser?a Poljaka ,koji je ?udesnim na?inom ostao ?iv i spasao se iz kra?ke jame u kojoj su ostali logora?i na?li smrt. /Ovo jedinstveno svedo?anstvo donosimo posebno na kraju, u Prilogu 3/. Pavle Babac opisuje tako?e i istovremeno postojanje sabirnog logora u Gospi?u, odakle su tih istih aprilskih dana ve? otpremane mase ljudi na Jadovno. Tako, opisuju?i sudbinu druge grupe Srba iz istog sela ?ibuljine, koje su usta?e odvele ve? 22. aprila 41. najpre u Gospi? pa onda sutradan na Jadovno, on veli: "Prvoj grupi, koja je le?ala u Gospi?koj kaznioni, priklju?eni su /22. IV/ jo? dvojica ?ibulj?ana, bra?a Jovan i Ilija Luki?... Kad su uvedeni u dvori?te kaznionice, Jovan i Ilija su se iznenadili zbog nepregledne mase ljudi u neurednom odijelu i iznurenog i zabrinutog izgleda. Uhap?enici su sedeli na zemlji i uko?eno posmatrali neprestanu u?urbanost usta?a koji su istovarivali prepune kamione ljudi, a zatim utovarivali odvojene spremne grupe zatvorenika, me?usobno vezane ?icom, i odvodili u nepoznatom pravcu /tj. na Jadovno/... Svakodnevno je vlakovima i kamionima stizalo br?e i vi?e ljudi no ?to su egzekutori iz Gospi?a mogli dnevno fizi?ki da uni?tavaju na gubili?tima na Jadovnu. U Gospi? je stizalo svakog dana oko hiljadu uhap?enika. To je trajalo neprekidno od 20. IV do po?etka avgusta 1941. godine. Prema tome, za oko 70 dana dovedeno je bilo oko 70.000 ljudi" /str. 20-21/. He znamo za?to Pavle Babac trajanje logora smrti u Jadovnom dovodi samo do po?etka avgusta 41. /i o?igledno da pogre?no broji 70 dana trajanja logora, umesto 100/, jer Jadovno je "radilo" sve do pred kraj avgusta meseca 1941. /?to i sam on na drugom mestu potvr?uje, kad govori o logorima Slanom i Metajni na Pagu/. No ono ?to je i kod njega i kod drugih o?igledno to je da je hap?enje Srba u Lici i Podgorju i njihovo sabiranje u Gospi?ki zatvor i sprovo?enje na gubili?te na Jadovno po?elo ve? od polovine meseca aprila 1941. Po?etkom pak meseca maja dovo?eni su u Gospi? i Jadovno i Srbi iz udaljenijih krajeva tada?nje N. D. Hrvatske /kao napr. ?to su iz Banije i Korduna ve? 6. i 10. maja dovedene ve?e grupe tamo pohap?enih Srba/. Tako je, eto, potekla Jadovinska krvava reka od oko hiljadu nevinih ?rtava svakoga dana, i tekla je tako puna ?etiri meseca, od polovine aprila do polovine avgusta one najkrvavije za Srbe 1941. godine. Pomenulo se, ne povratilo se! O?igledno je, prema tome, da je Jadovno bilo prvi usta?ki logor smrti i da je njemu bila dodeljena ta prvenstvena uloga: masovno uni?tavanje Srba. Logor je zato otvoren ve? u aprilu 41. i "radio je" stravi?no u?urbano. "Pomo?ni logor", tako da ka?emo, bio mu je logor Slano na ostrvu Pagu, s druge strane Velebita, na moru, i put do njega vodio je iz Gospi?a preko Karlobaga, kroz takozvana Velebitska vrata. Taj logor je otvoren 25. juna 41. i trajao je do druge polovine avgusta, tj. ne?to kra?e od logora na Jadovnom. U oba ova logora smrti logora?i su dopremani iz sabirnog logora u Gospi?u. U Gospi?ki pak sabirni logor dovozili su ljude, ?ene i decu iz svih krajeva, a najvi?e Srbe iz Like: "seljake pokupljene po njivama ili dignute iz vlastitih ku?a. Vezivali su ih ?icom, trpali u kamione i odvozili u Jadovno. Usta?e su tamo ubijale svoje ?rtve". Tako glasi kazivanje svedoka o?evidca Marije Gr?eti?. Logori Slano i Metajna na ostrvu Pagu ukinuti su sredinom avgusta 41. zato ?to je to podru?je pripalo italijanskim okupatorima. I pre ukidanja ovih logora mnoge su logora?e iz njih vozili u jame na Jadovno, mada su mnogi i na samom Pagu stradavali. /Ustvari, logori na ostrvu Pagu zatvoreni su oko 19. ili 20 avgusta, kad su se po nare?enju iz Zagreba usta?e povukle prema Gospi?u, a na Pag je do?ao italijanski vojni sanitetski odred V armijskog korpusa, koji je trebao da ukloni sve tragove logora i izvr?i sanaciju zemlji?ta. Tada je ustanovljeno daje na Pagu od usta?a pobijeno oko 18.000 ?rtava/. Poslednja grupa od 3.000 Srba i izvesnog broja Jevreja otpremljena je sa Paga na gubili?te u Jadovno, jer ?e jadovinski pakao nastaviti da ubrzano "radi" sve do pred kraj avgusta, dok i tu nisu stigli italijanski crnoko?ulja?i i njihova vojska. Tada se usta?e povla?e sa Jadovna, uni?tavaju?i za sobom, koliko su mogli, sve tragove logora na Jadovnu. Poslednje preostale logora?e u Jadovnu usta?e su pobile i pobacale u jame, koje u ?aran i Grgin breg, koje u Stupa?inovo kod O?tarija /gde su mahom bili sabirani Jevreji/, ili u ko zna jo? koje jame na Velebitu. /A za dokaz da su usta?e i mimo Jadovna bacale Srbe i u druge jame po Velebitu pomenu?emo ovde jo? dve nama poznate jame: takozvanu "Jar?ju jamu" iznad Divosela i Olanka ka Viso?ici, i jamu zvanu "Jamina" iznad Kru??ice u Velebitskom Podgorju. - O nedavnom otkri?u u ovoj poslednjoj jami kostiju od nekoliko stotina ?rtava vidi na kraju Prilog 4/. Da je pak Jadovno "radilo" i u drugoj polovini avgusta 41. o tome ima vi?e svedo?anstava, ali je mo?da najkarakteristi?niji iskaz Draga Svjetli?i?a iz Doboja /dat posle njegovog bekstva u Srbiju/. Drago Svjetli?i? je bio doveden u Gospi?ku kaznionicu 9. avgusta 41. no, zbog velikog mno?tva zatvorenika /jer, "u to vrijeme - koncem avgusta mjeseca - slijevale su se rijeke zato?enika u Gospi? u prema Jadovnom, velikoj klaonici nedu?nih ljudi" - J. Bla?evi?, knj. P, 75/, on je tek 24. avgusta bio vezan u transport od 900 Srba odre?enih za Velebit. Ali tog istog dana, veli on, do?li su u Gospi? Italijani i naredili prekid daljeg vo?enja na Jadovno, pa je zadnja grupa zatvorenika iz Gospi?a sprovedena vozom za Jasenovac, iz kojeg je logora Svjetli?i? posle uspeo da pobegne i da stigne u Srbiju. Jasno je, dakle, da je sve do toga dana Jadovno neprekidno gutalo svoje bezbrojne ?rtve, dovo?ene iz Gospi?a, i to po ,,njih oko 800 do 1.200 ljudi dnevno", kako veli isti Svjetli?i?" "Oni su vezani dva po dva ?icom, a zatim su spojeni jednim lancem po sredini povorke... Na ovakav na?in odvedeno je za vreme moga boravka oko 18.000 Srba, koji su na Velebitu ubijani tvrdim predmetima po glavi, a zatim bacani u jedan dubok ambis u stenama". Logore smrti s obe strane Velebita, osobito pak ovo stravi?no strati?te nevinih i nedu?nih na Jadovnom, nasledi?e i produ?i?e posle toga ne manje stravi?ni logori smrti. u Jasenovcu i Velikoj Gradi?ki /oba ova logora postojala su i "radila" tokom svih godina rata i krvave Endehazije/, a i drugi poznati usta?ki i fa?isti?ki logori. Jastrebarsko, Lepoglava, Donji Miholjac, Kostajnica i Dubica, Kerestinec kod Samobora kraj Zagreba, Lobograd, Tenja kod Osijeka, ?akovo, Kru??ica kod Travnika, Zemun, Banjica, kao i logori za deportaciju i iseljavanje: "Caprag" kod Siska, Bjelovar, Slavonska Po?ega, Slavonski Brod, Biha?, Vinkovci. * * * Trajanje logora u Jadovnom u toku oko ?etiri meseca, od polovine aprila do pred kraj avgusta 1941, i dovo?enja u njega skoro svakodnevno ve?ih i manjih grupa radi bacanja u ponore jame, ?ini ovaj logor, po intenzitetu "rada" njegove stravi?ne "vodenice smrti", mo?da najstra?nijim od svih do sada poznatih logora u Drugom svetskom ratu. U mesecima dok je logor u Jadovnom postojao, po svedo?enju pre?ivelih svedoka, u Gospi? je svakodnevno stizalo negde oko 1.000 /hiljadu/ ljudi, ?ena i dece Svi su oni uglavnom sprovo?eni na Jadovno - da budu ba?eni u bezdanu utrobu Velebita. Stravi?nih 120 dana trajanja i rada Jadovinskog logora, sa ovim jo? stravi?nijim "prosekom" od oko hiljadu dovedenih i uni?tenih na dan ?ivih ljudskih bi?a, jasno govori svakome o visokom broju njegovih ?rtava. Pa kome onda trebaju ona po svaku cenu, i gde god se mo?e, smanjenja i umanjenja tih tragi?nih ?rtava, prvenstveno srpskih, pravoslavnih?! Mi ne?emo da o "brojkama" raspravljamo i sporimo /kao da se radi o nekom "licitiranju"/, jer nije vi?e va?no koliko ih je ta?no bilo, kad ih je ve? bilo onoliko koliko ih je bilo. Va?no je pamtiti te nevine ?rtve i sa pobo?nim pijetetom ih se se?ati. Pamtiti i se?ati ih se, i ni?ta vi?e od toga. Jer taj sveti spomen na njih opomena je i za budu?nost. Zato je s pravom re?eno i zapisano /ispred logora u Dahau/: "Ko ?eli da se ?rtve zaborave, taj ?eli da se one ponove". O na?inu likvidiranja ?rtava u Jadovnom postoje svedo?enja o raznoraznom ubijanju, pa ?ak i o tome da su logora?e, ?esto i polu?ive, a nekad i sasvim ?ive, strmoglavce bacali u jame. Naj?e??e su ih vezivali ?icom za ruke, po dvadesetak ili i vi?e u grupi, a onda su samo prve ubijali kundakom, maljem ili ?ime krvnik stigne, pa ih onda gurali u jamu, a oni su za sobom neminovno povla?ili ostale. Otuda se po Lici i do danas pri?a da su se iz jame mogli ?uti ljudski krici i vapaji tokom nekoliko dana ili no?i, a iz ove ?aranove jame, pri?ala je jedna ?ena Hrvatica, ?ula se ?elezni?ka pi?taljka tri dana uzastopno. /Ovo ne?e biti neverovatno za one koji se, kao ovo mi, na?u na Velebitu u mirne jutarnje ili ve?ernje ?asove kad i najmanji ?um odjekuje vrlo daleko po ?istom planinskom vazduhu. Ina?e, Jadovno se nalazi na oko 1200 m. nadmorske visine, a i sva Lika je, kao i Kosovo, ustvari visoravan; Gospi?, na primer, iako u ravnici, ima oko 550 m. nadmorske visine/. Mada je ostala re? o usta?kim mu?enjima, po logorima i ina?e, da "biti ubijen metkom, zna?ilo sre?u", u logoru Jadovno bilo je i masovnog streljanja. /O tome sam pro?itao li?no svedo?enje Milana Tre?nji?a, upravo o logoru na Jadovnom: "Rafali mitraljeza ne prestaju iz logora u Jadovnom. Oni se dobro ?uju /dole u okolini Gospi?a/. Ni no? 4/5. avgusta /1941./ nije ih prekinula. Tamo je dokraj?ivano streljanje preko 20.000 Jevreja, Srba i ostalih koje su usta?e osudili na smrt. Tamo je ve? bio na?ao ili je toga dana nalazio smrt jedan broj Divoseljana. Iste ove no?i srpska sela oko Gospi?a nestajala su u plamenu koji se stravi?no odslikavao u obla?noj no?i". - "Lika u NOB 1941.", str. 178/. U logoru na Jadovnom, na visinama Velebita, a u ponornim dubinama njegovih jama, ljudi su jednostavno uni?tavani, svejedno kako. A glavno je: niza?to, "bez krivice krivi", krivi ?to su ?ivi, ?to su to ?to jesu vekovima. Po?ten i dobri?ina, mnogi Srbin Li?anin govorio je tada: "Ne mo?e mene niko ubiti na pravdi Boga, ni kriva ni du?na!" Pa ipak, upravo je tako i zato ubijan, ubijan od neljudi, od zlo?inaca koji su izmislili ne?to tako stravi?no kao ?to je Jadovno, na? op?ti jad. Jadovno je najbolje pokazalo ?ta se htelo ostvariti u Lici, u Krajini i dalje u ?itavoj tvornici smrti Endehaziji, da se nije digao goloruki narod, kuka i motika, gunj i opanak. /Digao se, po tradiciji, najpre u zbegove, u samoodbranu/. Rodoubistvena opasnost - genocid - pretila je srpskom pravoslavnom ?ivlju u ?itavoj N. D. Hrvatskoj, ali nigde tako kao ovde u Lici i u Krajini. Na skupovima u Gospi?u, tih krvavih dana i meseci 1941. godine, izlo?io je usta?ki doglavnik Mile Budak poznati "?iri usta?ki plan": da ?e "jedan deo Srba pobiti, drugi deo raseliti, a ostale prevesti u katoli?ku vjeru i pretvoriti u Hrvate". Ni on ni njegova N. D. X., me?utim, nisu odr?ali ?ak ni to obe?anje. Budak i njemu sli?ni /kao napr. Guti? u Banja Luci/, direktno su harangirali na najbrutalniji genocid protiv Srba, od ?ega su se zgra?avali mnogi po?teni Hrvati, vekovni susedi Srba u Krajini. /Usta?ki su zlo?inci svoja nedela u Jadovnom skrivali i od mnogih ?estitih Hrvata, ?to su nam posvedo?ile i starije ?ene Hrvatice iz tih krajeva/. Budakova i sli?na harangiranja i stvorila su Jadovno, Glinu, Jasenovac i druga strati?ta i mu?ili?ta nevine raje, i jo?: zgari?ta od valjda dve - tri desetine hiljada srpskih domova i hramova samo u Lici. Jer zatirano je sve srpsko, ?itava sela i parohije srpske. /U Gornjokarlova?koj eparhiji od 203 crkve i kapele pravoslavne, usta?e su uni?tile 88 i te?ko o?tetile 67, tj. preko tri ?etvrtine srpskih bogomolja/. U zloglasnoj Endehaziji krvarilo se tih stra?nih dana i meseci od Velebita do Drine krvlju nevinom, bratskom, hri??anskom, krvlju ljudi i ?ena, staraca i odoj?adi, najvi?e srpske, mada se ni ime Srbin nije smelo izgovoriti, ?ak ni zvanje "srpsko - pravoslavna vjera" /ve? samo "gr?ko - isto?na vjera"!/. Pa ipak, nigde se tako nije krvarilo kao u ovoj vekovima nemirnoj i juna?koj Krajini, o ?emu je ostala, kao stra?ni svedok, i pesma u narodu: "Krajina je krvava haljina, u krv lije?e, u krvi ustaje i krvave jede zalogaje ... Jadovno je, tih letnjih meseci krvave 1941, mo?da najvi?e krvarilo, ali se krv njegovih ?rtava nije dala videti, kao ?to je i danas njegov mu?eni?ki mir i pokoj tako tih i smeran, tako nevidljiv a opipljivo ?iv, ?ivo prisutan u nama. Svete kosti Jadovinskih Mu?enika zapretane su duboko u utrobu Velebita, a njihov nebozemni mir i spomen duboko je prisutan u na?im du?ama, srcima i savestima. Ovo je i bio glavni razlog na?eg pokloni?kog dolaska na Velebit, iz Beograda, preko Gline, Korduna i Like do Jadovna. Pro?le godine ovde su bili i brojni na?i studenti. Jer, pam?enje nam traje, nezaborav se obnavlja svaki put kad pevamo Bogu za sve postradale i preminule: "Ve?naja pamjat - ve?an spomen!" Mi ljudi ?esto nismo ni svesni koliko je velika stvar pam?enje, i na?e, a pogotovu Bo?ije. Zato je razbojnik na krstu i rekao Hristu, umesto svega drugoga: "Spomeni me se, Gospode, u carstvu Tvome". Pam?enje u Hristu i jeste na?a ve?nost, ve?no pamjatstvovanje i nezaborav Ljubavi. Sva tajna Crkve, i njenog nebozemnog jedinstva u Hristu Bogo?oveku, sadr?ana je u njenom, i na?em u njoj, svetoliturgijskom pam?enju. Pam?enju i prino?enju - "za sve i za sva"... "Najpre se spomeni, Gospode, svete Crkve Tvoje - sabranja naroda Tvoga - od kraja do kraja zemlje"... Povodom ?rtava na?ih u ovim zapadnim krajevima jedan na? pesnik napisao je ove stihove: "Da nikad zaborav ne padne na ?rtve, od usta?ke ruke palog miliona, i da za te humke, za te slavne mrtve, nikad ne zamukne glas crkvenih zvona". Mi na Jadovnom zvona crkvenih nismo imali /nema ih jo? uvek na mnogim poru?enim i jo? neobnovljenim crkvama u Lici/, ali smo imali Svetu Liturgiju za njih i sa njima, sa Jadovinskim Mu?enicima, svedo?anstvo i svezu na?eg jedinstva u Hristu jedinstva "sa svima Svetima", po re?ima Apostola Pavla. "Jo? Ti prinosimo, Gospode, ovu razumnu i beskrvnu Slu?bu - slu?bu Mira i Ljubavi - za postradale u veri oce i bra?u na?u... Mu?enike i Ispovednike Tvoje u Jadovnu i na svakom mestu vladi?estva Tvoga". Jedan drugi pesnik, rodom iz Like, ispod Velebita, napisao je, pri svome i na?em sa njime povratku u Liku, ove stihove: "Na svakome mestu, i s leva i s desna, sve vas, bra?o, sretam i ?inim vam pomen". I mi smo tog dana /petak 10/23. septembra/, na dan Sv. Mu?enica: Minodore, Mitrodore, Nimfodore i ostalih, slu?ili im zaista sveti liturgijski Pomen. Na Jadovnom je, naime, toga dana /ta?nije po?ev od ve?eri/, dobrotom dobrih ljudi kojima i ovaj i ovakav na? svet ipak ne oskudeva /bez obzira na razne poku?aje ometanja, kao napr. da tobo?e "ne mo?e se garantovati bezbednost" na Jadovnom - ne znam samo ?ija to, i od koga?/, postavljena je i osve?ena spomen-plo?a, tj. "nadgrobno znamenje", kako re?e o. Jovan Nikoli? iz Zagreba u svom govoru tom prilikom. Posve?ena je "Arhijerejima, sve?tenicima i vjernicima Srpske Pravoslavne Crkve, postradalima na Velebitu, u jamama Jadovna". Plo?a je postavljena kod ?aranove jame jer su tu i ostale plo?e postavljene /dok do ostalih jama treba tek do?i/. ?in osve?enja plo?e i bogoslu?benog pomena svih ovde "od ruk zlodjej ubitih" izvr?io je preosve?eni vladika ovih krajeva, Gornjokarlova?ki Simeon, sa svim svojim sve?tenstvom, njih oko 40 na broju, i nas nekoliko iz drugih na?ih krajeva, sve?tenika i studenata /od kojih jedan sa udaljenog, a oduvek nam, posebno danas, bliskog Kosova/. Potresno i do suza dirljivo bilo je videti i do?iveti ovaj venac mladih studenata i sve?tenika oko ove u na?oj zemlji nesumnjivo najpotresnije i mu?eni?tvom najveli?anstvenije Jame. Jame ?itavog jednog naroda - jer ovde su dovo?eni i bacani Srbi iz svih na?ih krajeva - ali naroda koji nije izgubio sopstveno pam?enje i pam?enje u Bogu. To, uz ostalo, posvedo?uje i poslati iz svetog Hilandara blagoslov, namenjen da toga dana bude spu?ten u jamu Jadovinskih Mu?enika: drveni krst, sve?a i tamjan. Darovi i znaci Hristovi. Za one koji mo?da ne?e imati prilike da do?u na Jadovno, prene?emo ovde natpis sa ove spomen - plo?e /a i za svaki slu?aj/. No pre toga, da navedemo i natpise sa tri ostale plo?e kod ?aranove jame /pored one koju smo ve? naveli/. Na malenoj plo?i na obi?nom kamenu pokraj puta, kod skretanja ka ?aranovoj jami, stoji: "I ovo je jedna od jama u koju su ljeti 1941. god. sluge okupatora usta?ki zlo?inci bacili na hiljade ljudi iz Like i drugih krajeva ove zemlje. Nikada ne?e biti zaboravljene ove nevine ?rtve zlo?ina?kog fa?izma. Slava im. 27. VII 1961.". /Plo?u je postavio verovatno Savez boraca ovog kraja/. Na drugoj ve?oj plo?i, iznad same jame, stoje imena ovde postradalih iz Sremskih Karlovaca /mahom srpske inteligencije, kao i u slu?aju na?ih vladika i sve?tenika, ?to je svakako opet bila svojevrsna karakteristika logora u Jadovnom/: "Iz Sremskih Karlovaca dovedeni su na Jadovno i pali kao ?rtve usta?ko - fa?isti?kog terora, jula 1941. godine: Milan Bo?i?, Borivoj Krasojevi?, Aleksandar Manojlovi?, Borislav Mateji?, Aleksandar Mati?, prof. Milenko Pi??evi?, dr. med. Jovan Popovi?, prof. Radovan Prosenc, dr. jur. Stevan Simeonovi? - ?oki?. Ovu spomen - plo?u podi?e 1961. g. Savez boraca NOR Sremski Karlovci". Na jednoj malenoj plo?i, na obzidu pored jame, stoji tako?e podatak nezaborava: "Ljubotina Nikola 10. H 1897. - 30. VII 1941. Oto?ac". Ha ovoj pak, danas postavljenoj i osve?enoj mermernoj plo?i /na?alost, bez uklesanog je krsta, samo su ?etiri metalna pri?vr??iva?a zakr?tena/, koja je stavljena u stenje, levo ispred ?aranove jame, uklesane su ?irilicom ove re?i i imena: "Arhijerejima, sve?tenicima i vjernicima Srpske Pravoslavne Crkve postradalim na Velebitu, u jamama Jadovna 1941. godine. Arhijereji: Petar Zimonji?, mitropolit Dabro - bosanski: Sava Trlaji?, episkop Gornjokarlova?ki; sve?tenici: Nikola Ban, Milan Bo?i?, Danilo Brakus, Ilija Budimir, Petar Vu?ini?, Bogoljub Gakovi?, Vojislav Ga?i?, ?or?e Gospi?, Milan Dikli?, Vladimir Duji?, Milan Dokmanovi?, Milojko Do?en, Milan ?uki?, Lazar ?ivadinovi?, Mihajlo Jovanovi?, Dimitrije Jerkovi?, Teofan Kosanovi?, Ljubomir Krnji?, Du?an Krnjevi?, Bogdan Lali?, Pantelija Landup, Jovan Magara?evi?, ?or?e Milojevi?, Risto Markovi?, Stanislav Nasadil, Emilijan Nedi?, Tihomir Ne?kovi?, Pavle Obradovi?, Vujadin Panjkovi?, Ilija Pavlica, Dimitrije Panteli?, Stevan Popovi?, Milenko Popovi?, Uro? Raj?evi?, Petar Ra?eta, Milan Raj?evi?, Jovan Stanojevi?, Ja?a Stepanov, Matija Stija?i?, ?uro Stojanovi?, Metodije Subotin, Petar Tovirac, Konstantin Todorovi?, Antim ?ulumovi?, Stevan ?ur?i?, Jovan ?uturi?, Aleksandar ?upovi?, Damjan ?trbac, Ljubomir ?kori?. - U znak pijeteta podi?e ovu plo?u Savez udru?enja pravoslavnog sve?tenstva SR Hrvatske. Jadovno 83.". Kao ?to se vidi, tu se nalaze svi, sav sabor Crkve bo?ije. Jer, naravno, na?u Pravoslavnu Crkvu, ni uop?te, ni ovde u Jadovnom, ne ?ine samo episkopi i sve?tenici, nego i vernici. Ali, svima nama je ve? poznato da nijedan broj Srba vernika, ma koliko bi bio pribli?no i neodre?eno pomenut, ne bi mogao stajati na jednoj ovakvoj spomen-plo?i, ali ?ta se tu mo?e. /Ionako se ?ulo daje jedva pro?la kroz ne?iju cenzuru, a kroz ne?iju i nije pro?la, ova re? na po?etku plo?e: "i vjernicima"/. Uostalom, imena, ?ivoti, ?ivotni putevi i mu?eni?tvo ovde postradalih srpskih vladika, sve?tenika i vernika, koje po broju i imenu samo Gospod Sveznaju?i zna, zaslu?uju da budu stalni na? spomen u srcu, i dug za na?e dalje upoznavanje njihove nebozemne tajne. A tajna svakog ljudskog bi?a uvek je nebozemna, uvek bogo?ove?anska, kako nas je ?esto na to podse?ao otac Justin Popovi? i kako nas na to danas tako ?ivo podse?aju Jadovinski Novomu?enici. Da bismo spomenuli samo one ovde postradale vernike koje mi dosad znamo po imenu, na?i putni zapisi trebali bi da se pretvore u posebnu knjigu ?itija Svetih. A nadamo se, mo?e Bog i to dati. U tu knjigu bi onda u?li svi ovda?nji mu?enici i stradalnici "koji verom pobedi?e..., ruganja i boj podneso?e, pa jo? i okove i tamnice; kamenjem pobijeni bi?e, pretrveni bi?e, isku?ani bi?e, od ma?a pomre?e... Li?avani svega, napa?eni, zlostavljani, kojih ne beja?e dostojan svet; po pustinjama potuca?e se, i po gorama, i po pe?inama i jamama zemaljskim. I svi oni mu?eni?ki postrada?e za veru" /Jevrejima 11, 33 - 39/. Za sada spomenu?emo samo toliko da, valjda po Promislu Bo?jem, ovde su zavr?ili svoj mu?eni?ki ?ivot i po?ivaju zajedno sa svojim vernicima onih dvojica na?ih arhijereja ?iji je pravoslavni narod i sve?tenstvo najvi?e postradao na Jadovnom: mitropolit sve Bosne Petar i vladika Gornje Krajine Sava. Uz ovu dvojicu novih Sve?tenomu?enika po?ivaju tu i brojni Sve?tenici - Mu?enici: najvi?e ih je iz Gornjokarlova?ke /od 70 postradalih, ovde po?ivaju i pomenuta su 22/, pa onda dolaze iz Zvorni?ko-tuzlanske /od kojih ovde 15 po imenu/. Uz svoje arhipastire i pastire po?ivaju tu i bezbrojni vernici - Mu?enici: iz ve? pomenutih dveju eparhija, pa zatim iz Zagreba?ke, Pakra?ke /Slavonske/, Banjalu?ke, Sarajevske, Sremske, Dalmatinske i Zahumsko-hercegova?ke. Iz ove poslednje je prota Du?an Krnjevi?, koji je 21. jula 1941. g. sa 300 vezanih Srba Hercegovaca doveden iz Mostara u Gospi? a onda su sprovedeni ovde na Jadovno i zatrveni u jamama. Od mnogobrojnih ovde postradalih i na plo?i pomenutih sve?tenika najvi?e ih je grupno dovedeno i ba?eno u Jadovinske jame na dan 3. jula 1941, posle prethodnog stra?nog mu?enja u Gospi?kom zatvoru no?u izme?u 1. i 2. jula /O svima njima i mnogim drugim postradalim srpskim sve?tenicima, i o njihovim mu?eni?kim patnjama i zlostavljanjima od strane usta?a, zainteresovani ?itaoci mogu na?i prili?no sakupljenih podataka u "Spomenici pravoslavnog sve?tenstva - ?rtava fa?isti?kog terora i palih u NOB", koju je izdalo Sve?teni?ko udru?enje, u Beogradu 1960. Nije nam, me?utim, jasno za?to je Sve?teni?ko udru?enje Hrvatske na ovoj spomen - plo?i u Jadovnom ispisalo samo 49 sve?teni?kih imena, o?igledno uzetih direktno iz pomenute "Spomenice", a izostavilo je imena kao ?to su Ilija Ili? iz Pla?kog, Nikola Bogunovi? iz Donjeg Lapca i mo?da Pavle Katani? iz Bijeljine? Uzgred tako?e prime?ujemo da ova "Spomenica" ne sadr?i i brojna druga imena na?ih sve?tenika postradalih u toku poslednjeg rata. No hvala i za ova imena/. Na kraju, da spomenemo i to da se me?u Jadovinskim Mu?enicima, ?ija su imena navedena na ovoj spomen - plo?i, nalaze i 4 sve?tenomonaha /po dva iz manastira Gomirja i Tavne/ i dva ?akona. Sva, dakle, saborna zajednica Pravoslavne Crkve. episkopi, sve?tenici, ?akoni, monasi i vernici. "Puno?u Crkve Tvoje, Gospode, sa?uvaj. I spasi narod tvoj i nasle?e Tvoje". Na? pomen i poklonjenje Mu?enicima na Jadovnom zavr?io se negde oko podne. No nije nam se ?urilo. Sa Jadovnim se ne odvaja? lako, vu?e te da ostane? ?to du?e. Retko se gde kao ovde ?ovek ose?a tako mirno i spokojno. I ovde, kao na Kosovu, nebo i zemlja se dodiruju, carstvo nebesko i zemaljsko se sjedinjuju. Da dodamo, na kraju svega, da je ovom na?em pomenu prisustvovao i rimokatoli?ki ?upnik sela Trnovca Josip Kapu?, a ve? po zavr?etku svega pristigla su i dvojica predstavnika Socijalisti?kog saveza iz Gospi?a. Hvala im na tome. * * * Sa Jadovnog smo svi si?li u Gospi?, na bratsku trpezu ljubavi, a onda smo, istog popodneva mi krenuli dalje kroz Liku, pa za Beograd Put nas je od Gospi?a, preko Li?kog Osika i Buni?a /gde je na?a crkva 41. g tako?e spaljena, po?to su u njoj prethodno mu?ili istaknute Srbe, a sve?tenika odveli u Jadovno/ vodio dalje u Korenicu, pa onda, preko Plitvica i Li?kog Petrovog Sela, ka Biha?u i Bosni ponosnoj, ali ne manje od ovih krajeva stradalnoj Prolaze?i kroz ova mesta Li?ke i Bosanske Krajine sa jednim sve?tenikom iz ovih krajeva, slu?ali smo ponovo i na licu mesta o stradanjima naroda ovih krajeva, izme?u reka Like, Jadove, Krbave i Une, u toku ovog poslednjeg rata. U Li?kom Petrovom Selu posetili smo ne tako davno obnovljenu crkvu, koja je od usta?a bila poru?ena /po?to su prethodno u njoj poklali na desetine Srba, a sve?tenika Nikolu Zagorca bacili sa zvonika uz re?i "Nesta krsta sa tri prsta", ?to se, Bogu hvala, nije obistinilo, ?emu je dokaz i ova obnova crkava u Krajini/. Dalje smo u Biha?u /gde je tako?e sru?ena na?a velika crkva, i to licem na Vidovdan 41. g / pro?li kraj groblja na Garavicama, gde se u zajedni?koj grobnici nalazi oko 12 000 pobijenih Srba iz Bosne i Like, zajedno sa jednim brojem Cigana i Jevreja. Nismo imadi vremena da od Biha?a po?emo navi?e, na ona strati?ta gore uz Unu, nego smo krenuli pokraj ovih niz Unu, ka Bosanskoj Krupi, Dvoru, Kostajnici i Dubici, sve do utoka Une u Savu kod nesravnjivog Jasenovca pod kojim le?i najmnogoljudniji Srpski grad u istoriji ovog velikomu?eni?kog naroda. ?itavim svojim tokom, od preko 200 kilometara, reka Una, koja te?e izme?u Bosne i Like i Korduna i Banije, sve do Save i Jasenovca, bila je vekovima i ostala nemi svedok stradanija ?itelja ovih krajeva, mnogostradalne Krajine, naro?ito u poslednjem ratu. Kraj nje, i drugih ovda?njih reka i urvina, ko li zna koliko jo? ima nepoznatih strati?ta, neispitanih jama i neobele?enih grobova? Na tom putu kraj Une setih se Du?i?evih stihova: "Jer krvave reke svud su na?e me?e ; Ma?evi ubijca svi su istog kova Sad nose unuke kud nosi?e pre?e" /tj. pretke/. * * * Jedan na? ?ovek iz Like rekao je negde, nisam siguran u koje ba? vreme. "E ne zna se, vala, ili je narod gori, il' mu je gore". Jedan pak drugi, opet Li?anin, govorio mi je vi?e puta. "Da vi znate kakav je to dobar narod! Kakva je dobrota bila u tim Mu?enicima!... Da ne da Bog da mi to svoje duhovno blago izgubimo". Meni se ?ini da je on mislio na patnje i mu?eni?tvo ovih Kraji?kih Mu?enika, kojih je najvi?e bilo na ovim prostorima, od Jadovna do Jasenovca Sa njima se mogu porediti samo Kosovski Mu?enici, stari i novi. Zato smo sa Jadovna i krenuli opet natrag na Kosovo. Svetim Novomu?enicima Srpskim tropar, Glas 8 Episkop Nikolaj Zbog vernosti Bogu i Bo?ijoj pravdi, Postradaste telom, zemlja se rastu?i, Al' spasoste du?e, nebo; veseli; A pretci se va?i raspeva?e nebom, Na kapiji raja sreto?e vas s pesmom: "Imena su va?a u Knjizi ve?nosti, Ulazite u raj, Deco besmrtnosti". Mi na zemlji, rod va?, kli?emo vam u glas: "Mu?enici Novi, molite se za nas!" /iz Slu?be Sv. Srpskim Novomu?enicima/ PRILOZI PRILOG 1. Iz lista "PROSVJETA - mjese?nik Srpskog kulturnog dru?tva Prosvjeta", Zagreb, broj 584-5, juli-avgust 1969, str. 6-8, prenosimo ovo: Jezivo svjedo?anstvo Ljubana Jednaka o Glini Iznosimo ovdje iskaz seljaka Ljubana Jednaka iz Seli?ta (Banija) Ljuban je jedina pre?ivjela ?rtva stra?nog pokolja u Glinskoj srpskoj crkvi. Kao ?to je poznato, pokolj, koji su usta?e izvr?ili u crkvi u Glini mjeseca augusta god. 1941., bio je jedan od prvih ovakvih pokolja u Hrvatskoj. Iza toga slijedilo je masovno ubijanje Srba u Baniji, Kordunu, Slavoniji, Lici. Evo stra?nog svjedo?anstva i optu?be Ljubana Jednaka. On je o svojim do?ivljajima one jezovite no?i pri?ao jednostavnim rije?ima, bez uzbu?ivanja. Njegove jednostavne rije?i bile su prodorne, stra?ne Govorio je tiho i sabrano, ali njegovi su prsti nervozno lupkali po stolu: - "Evo, kako je to bilo - zapo?e Ljuban; - 29. avgusta 1941. sjedio sam kod ku?e, u Seli?tu. Ljudi su u selu i okolici bili zapla?eni, jer su kolali glasovi, da usta?e ubijaju sve Srbe iznad 16 godina. Bili smo svi na oprezu. Svakog su dana dolazile nove vijesti o namjerama usta?a. Govorilo se, da su sad ovdje, sad tamo nekoga ubili. Ali ni?ta se pouzdano nije znalo, i ljudi nisu vjerovali da su glasine istinite. 29. avgusta nahrupili su iznenada usta?e u selo. Nastala je kuknjava i pla?. Iz svih su ku?a izvla?ili mu?karce. Uspio sam se provu?i i pobjegao sam u Balinac. Tek ?to sam se malko smirio u jednoj ku?i, kad do?e jedna baba: "Bje?ite, evo usta?a"! Opet sam pobjegao, ovaj put u Gre?ane. Tamo su mi rekli, da su me usta?e ve? tra?ili. Iz ovog su sela ve? bili odvedeni svi mu?karci iznad 16 godina. Bilo je me?u njima i staraca od 80 godina. Strah i u?as zavladao je selom. Niko nije znao, ?ta ?e biti s odvedenima. Majke i ?ene su naricale i proklinjale. Sakrio sam se bio za neko vrijeme i razmi?ljao, ?ta da radim. Odlu?ih da potra?im sigurnije skloni?te i izvu?em se na cestu. U zao ?as! Na kri?anju naletim na usta?u. On me zgrabi i odvede u kola. Bilo je tu vi?e uhap?enih. Svi su bili zapla?eni i jedan drugog pitali, ?ta namjeravaju s njima usta?e u?initi. O, kako sam bio lud, ?to sam se dao od jednog usta?e hapsiti! Trebao sam na nj navaliti i pobje?i, pa bi me mo?da mimoi?le patnje, koje sam do?ivio. Doveli su nas u Topusko. Putem su nam psovali srpsku majku, rugali nam se i govorili nam, uz namigivanje, da nam spremaju lijepu sve?anost. Slutili smo zlo. Pitali su nas, da li ho?emo da nas smjeste u crkvu ili u op?inu. Padali su razni odgovori. I mene su pitali. Vidio sam, da je besmisleno birati, pa sam odgovorio, da mi je svejedno. Dali su me u op?inu. Bje?ati se nije moglo. Bili smo okru?eni razbojnicima, koji su bili do zubiju naoru?ani. Re?ali su na nas kao bijesni psi. Ljudi su drhturili i znojili se, neki mladi jo? dijete, plakao je. Gledao sam kroz prozor i promatrao pred ku?om kako se usta?e cerekaju. Neke sam od njih poznavao. Bili su tu Franjo Butorac i Stevo Mulac. Nisam vjerovao, da nas ovi ljudi misle ubiti. Ta mi smo se poznavali i nikad se nismo sva?ali! Dugo smo sjedili u op?ini, premje?tali se s noge na nogu, ?aputali i dovijali se, ?to ?e se dogoditi. Osjetio sam glad, ali hrane nije bilo. Oko tri sata po podne zabruji pred op?inom kamion. Provirih kroz prozor: kamion je bio krcat Srbima iz Starog Sela, Katinovca i iz Perne. Poznavao sam mnoge, bilo je me?u njima mladi?a i staraca. Njihove su o?i zapla?eno lutale. Kad je kamion stao, izdere se usta?a Tusi?, da pregledaju uhap?ene, nemaju li oru?ja. Po?elo je skidanje s kamiona, jednog po jednog. Udarci kundakom padali su po le?ima i glavama uhap?enih. Zapomaganje i vika: - Nemojte, bra?o! Spasite, kumim vas Bogom!... Psovke i udarci. Nahrupi?e tada razbojnici i k nama u sobu i redom stado?e Tu?i kundacima, nogama, ?akama. Po le?ima jednoga starca lupao je jedan usta?a kao po panju, odzvanjalo je muklo, i ?uli su se uzdasi jadnog ?ovjeka. Sru?io se, ali se opet pridigao. Usta?a ga tresnuo o vrata i starcu je s ?ela prokapala krv na njegovi bijelu ko?ulju. Jedan dje?arac vri?tao je i zazivao majku. Udarci su letjeli sa svih strana. Nastala je gu?va, digla se pra?ina, ljudi su se sklanjali iza stolova i ormara, krv je prskala na pod. Prosta?ke kletve i zvjerski smijeh usta?a pomje?ali su se sa vikom i zapomaganjem bespomo?nih ?rtava. - Majku vam srpsku, pi?at ?ete danas krv - urlali su podivljali usta?e. - Gospodine, pa ?ta sam vam skrivio? Nemojte, ako Boga znate! Smiluj se!? - zaklinjali su tu?eni. Razbojnici su tu?enima prevrtali d?epove i otimali im novac. Ljudi su sami vadili i davali pare, samo da ih ne tuku. Me?u usta?ama porodila se sva?a zbog plijena. Kod pretrage jednog ?ovjeka prona?li su 3000 dinara i po?eli se za te pare tu?i? Onda su nas izveli pred ku?u. Vratio se prazan kamion. Gledao sam naokolo, ne?u li na?i koje poznato lice, koje bi me moglo spasiti. Opazih mog starog znanca ?uru Vukinovca. Razgovarao je s jednim usta?om. Pribli?ih mu se i zamolih ga tihim glasom da se zauzme za mene, da me spasi. Gledao me je u nedoumici, ali odmah strese glavom: - Spasio bih te, Ljubane, kad bih mogao. Ali vidi? i sam, da ne mogu i ne smijem? I okrenu se. Pala je komanda. Oko kamiona usta?e. Tjeraju nas kundacima i cijevima od pu?aka u kamion. Nesretnici su se poslu?no i bez otimanja penjali. Mnogima je bilo te?ko, jer su bili isprebijani. Kad je kamion po?ao, zaletio se na mene ?uro, kojega sam malo?as molio, da me spase. To me je stra?no iznenadilo. Ali prije nego ?to sam uspio da bilo ?ta zapitam, tresne me ?uro pesnicom po glavi. U licu se bio promijenio, o?i izbe?io kao da se pomahnitao. Ma?io se rukom za moj ?e?ir i otme mi ga. To je bilo sve, trebao mu je moj ?e?ir! Zaprepastio sam se, kako se ?ovjek u ?asu prometnuo u zvijer. Nisam to shva?ao, bili smo stari i dobri znanci i nikad nismo me?usobno imali nikakve prepirke. Odakle najednom ta mr?nja? Nisu nas daleko vozili kamionom. Na ?eljezni?koj stanici u Topuskom iskrcali su nas. Tu je ve? bilo ne?to Srba iz okolnih sela. Gurali su ih u vagone. I nas su tjerali u ve? prenatrpane vagone. Na?ao sam se stisnut u jednom teretnom vagonu me?u 150 ljudi. Gazili smo jedan drugome po nogama. Bilo je nesnosno vru?e, i jedva smo disali. ?to dalje, sve smo te?e izdr?avali stisku i nesta?icu zraka. ?irio se stra?an smrad. Stariji su ljudi stenjali, neki su pali nakon dva sata u nesvijest, dje?aci su zapomagali i plakali. Sve nas je morila strahovita ?e?. Vagoni su stajali na pruzi i ?ekali odnekuda lokomotivu. Vrijeme je prolazilo, ?inilo mi se, da sve traje vje?nost. Privukao sam se prozor?i?u i ugledao pred vagonom Stanka ?u?i?a iz Gre?ana, koji je dr?ao stra?u. Zovnem ga po imenu i zamolim ga, da nam malko otvori vrata, da se ne ugu?imo. - Mar?, svinjo! - bio je njegov odgovor. - Stanko, ako Boga zna?, vode mi dodaj - molio sam dalje. - Mar?! Spu?tala se no?. Ljudi nisu vi?e mogli izdr?ati i po?eli su mokriti pod sebe. Zagu?ljivost je postala jo? te?a. Ljudi su ?eljeli, da vagoni krenu bilo kuda, samo da krenu. Ali lokomotiva nije dolazila. Pro?la de ?itava no?. U zoru su po?ele pripreme za odlazak. - Prikop?aj ovaj vagon - ?uli smo komandu izvana - ovi idu na prisilni rad... Nade su porasle kod svih nas. Na prisilni rad, pa dobro! Vozi, kamo te volja, samo nas ne tuci i ne ubijaj! Svi su ?ivnuli i po?eli zaboravljati na svode muke i patnje. Neka bude i prisilni rad, ne?e ni to trajati vje?no. Na?i ?e se pravde i za nas u svijetu. U tom raspolo?enju dovezao nas vlak do Gline. Vrata se s bukom otvori?e. Svje?i je zrak prostrujao u vagon. Po dvojica smo skakali iz vagona i postavljali se u red. Do?ekao nas je novi red usta?a. Gledali su nas krvavo. Odovedo?e nas pred Glinsku crkvu. Tu nas je do?ekao glinski usta?ki kolja? Nikica Vidakovi?: - Do?li ste, majku vam vla?ku! De, uvedi ih, da se pomole svom srpskom bogu. Bit ?e im za du?u . Trkni po klju?eve, da sve mrcine zatvorimo u crkvu ... Uvedo?e nas u crkvu. Bilo nas je oko 160. Zaklju?a?e crkvu i postavi?e stra?u. Tu je bilo dosta prostora i moglo se disati. Bili smo sami i tiho smo razgovarali. Neki su od nas vrtjeli glavom i govorili, da ?e nas pobiti. Ve?ina se nadala, da ?emo na prisilan rad. Bili smo ?edni i gladni. Polijegali smo. ?kljocnu brava na vratima. Ulaze neki Paja Kre?talica i Mili?: - Di?i se! Izvr?ili su popis svih zatvorenika. Treba, ka?u, taj popis, da bi se mogli rasporediti za prisilni rad u Lici. Nade su ponovno rasle. Oko podne dolazi neki usta?ki natporu?nik i pita nas, ima li koga, tko je prekr?ten. Javila su se dvojica, i njih je natporu?nik poveo sa sobom. - Bi?e, da ovi ne moraju na prisilni rad - tje?ili su se neki... Poslije podne opet u?o?e neki usta?e. - Tko je Pero Miljevi?? Pero se javio. - Deder, golube, pri?i bli?e. ?ta ti zna? o ?etnicima? Govori sve ?ta zna?... - Znam, da ima popis ?etnika kod bilje?nika - govorio je ustra?eni Pero. - A jesi li ti ?etnik? - Nisam... - Nisi, boga ti tvoga! Nisi ?etnik, je li, kurvo vla?ka! A tko je godine 1935. pucao na Malinca, ha? Majku ti tvoju... I zaleti se usta?a na Miljevi?a. Iz zvonika su donijeli debeli konopac i polo?ili Peru na zemlju. Tukli su ga dugo, dok lije sav pocrnio. Najprije je vikao, kasnije je samo stenjao. I opet odo?e. Pred no? su do?li neki usta?e: - Tko ima novaca, neka dade, kupit ?e im se hrana. Ljudi su davali i skupilo se oko ?est hiljada dinara. Svi su bili gladni i jedva su do?ekali usta?ku ponudu. Ali niko se nije vratio sa hranom. U suton stao je pred crkvom kamion. Do?ao je tiho i, tek kad su se vrata otvorila, za?ulo se zujanje motora. Protrnuli smo. Za?to nas u no?i ho?e odvesti? Ali, prije nego ?to smo se sna?li, nahrupi?e usta?e u crkvu. Zveckalo je oru?je u polutami, odjekivale su usta?ke cokule crkvom. - Palite svije?e! Ljudi su u?urbano po?eli paliti svije?e. Oko nekih svije?a dugo su se prestra?eni ljudi bavili. Nisu htjele gorjeti. Nisam praznovjeran, ali sam dobro vidio, da velike svije?e nisu htjele da gore. "To je neki znak", ?aptali su starci drhtavim usnama. Svjetlo drhtavih svije?a osvijetlilo je crkvu i ljude. Sjene su se kretale po zidovima. Razbojnici su obilazili i krvni?ki gledali grupe svojih ?rtava. A ?rtvama su srca tukla, te se ?inilo, da se u ti?ini mogu nadaleko ?uti. - Vjerujete li u na?eg poglavnika? - zaurla jedan usta?a. - Vjerujemo - ?ulo se nekoliko glasova. - Vi?ite: "?ivio poglavnik!" Neki su vikali. - Ja?e, majku vam srpsku! Ja?e ... Odjednom zapuca karabin preko na?ih glava. - Lezi - vi?e jedan krvnik. Slo?ismo se svi, ko jedan, na crkveni pod. - Di?i se!... Lezi, di?i se... lezi ... Nespretni su se ljudi dizali i opet padali... Tako nekoliko puta, dok nije jedan razbojnik riknuo na usta?e: - ?ta se igrate, boga vam va?eg!... Skidaj sa sebe sve - okrenuo se prema nama- odijela, cipele, sve! U?urbano su na crkveni pod padali kaputi, hla?e. Ljudi su sjeli i po?eli skidati cipele. Niko nije pitao, za?to treba skidati. Svi su radili brzo kao u nekoj groznici, sve u strahu, da ?e biti zlo ako ne po?ure. ?uli su se samo uzdisaji i ubrzano disanje. Srce je tuklo u?urbano. Dok smo se svla?ili, razbojnici su hara?ili i razbijali po crkvi. Kundacima su lupali po oltaru, ikone su pokidane padale na zemlju. Nekoliko kandila i drugih stvari bacali su banditi na nas pjene?i se od bijesa i psuju?i u sav glas. Prisilili su nas da le?imo. Bili smo samo u ko?ulji i ga?ama. Kao pomamni po?eli su po nama gaziti, tu?i nas kundacima i pu??anim cijevima, udarati nas cokulama, gdje stigo?e. Nastala je zaglu?na kuknjava, pla? i zapomaganje. - Gdje je Pero Miljevi?? - pita neki usta?a. Pero se javlja slabim glasom. Bio je ve? te?ko isprebijan i molio je, da ga ne tuku. Opet su ga ispitivali o ?etni cima. U ruci usta?e bljesnuo je no? u osvjetljenju crkvene svije?e. Zastao nam je dah. Polako se usta?a primakao Peri i, ?to bi trenuo, zabio mu no? u vrat. Pero pade bez rije?i. Krv je ?iknula, i ?ulo se jo? samo krkljanje ?ovjeka, koji je umirao. Vidjelo se, da je usta?a vje?t svom krvavom zanatu. Pitali su i nas ostale, znamo li ?ta o ?etnicima. Javio se neki Stojan Baji?, da ?e ne?to re?i o ?etnicima. Vjerovao je, jadan, da ?e spasiti glavu. - Sve ka?i, bit ?e? pu?ten ku?i - hrabre ga razbojnici. - Sve ?u re?i, samo me pustite ... Stojan je ne?to pri?ao, ali nije ni dospio svoju pri?u dovr?iti. Zaklali su i njega. Nastalo je sada sveop?te klanje. "Kolji, kolji...!" vikao je jedan razbojnik... To se ne mo?e opisati - zastao je na ?as Ljuban pre?av?i rukom preko ?ela. - Kao da sada gledam, kako ljudi kle?e i zaklinju usta?e, da ih po?tede. Ali... jedan duboki udarac no?em u vrat i jedan zakretaj nalijevo... i svr?eno. ?rtva se jo? poku?ava pridi?i, ali udarac kundakom u glavu dovr?ava krvni?ko djelo. Neki se otimaju, di?u ruke na obranu, drugi ?ekaju na udarac kao ovce. Jednome je udarac no?em, mjesto u vrat, sletio u lice, drugome u ruku, neko je potr?ao, a usta?a nagnuo za njim i zahvatio ga no?em pred zidom... Prskao je mozak, krv je klokotala po kamenitom crkvenom podu i polako, u ?irokom mlazu, tekla prema crkvenim vratima. Iz po?etka zaglu?na vika pomalo je jenjavala. Ali ubijanje bespomo?nih ljudi trajalo je ?itavu vje?nost. ?uli su se jauci onih, koji su le?ali u krvi. Nisu jo? svi bili mrtvi. Gledao sam prizor ??u?uren uza zid. U kutu iza crkvenog ormari?a bila je tama. Zavukoh se iza ormari?a, ?ekaju?i da usta?e svr?e svoj posao. Sve je vi?e ti?ina ovladavala crkvom. ?rtve su le?ale porazbacane po ?itavoj prostoriji. Poneki je jo? trzao nogom ili rukom, odnekuda se jo? ?ulo stenjanje. Usta?e su se odmarali, brisali krvave no?eve i kundake. Neki su iza?li pred crkvu. Jednog momenta, kad se sve smirilo, i kad su se razbojnici skupili pred vratima, sko?ih ne?ujno iz svoga skloni?ta i bacih se me?u poklane, u mlaku jo? tople krvi. Za mnom je sko?io jo? jedan, koji se bio tako?er sakrio. Ispru?ili smo se kao mrtvi me?u mrtvima. Ali ovaj drugi, koji je slijedio moj primjer, zlo je svr?io: U?ao je usta?a, opazio je da se mi?e i pri?ao mu. Gurnuo ga nogom: - Di?i se! ?ovjek se digao. - Deder glavu na stol! Zgrabio ga za kosu i pritisnuo mu glavu na stol. Tada je no?em zarezao u vrat i naredio jadnom ?ovjeku da pjeva. Krv je ?iktala iz vrata, a iz grla ?rtve ?ulo se krkljanje. Drugi razbojnik zamahne strahovito kundakom: glava je bila razmrskana, a nemo?no tijelo klonu. Trojica su se sakrila u oltar. Kasnije su se popeli na zvonik. Poslije sam saznao, da su tamo bili dva dana i dvije no?i i da se nikakvim obe?anjima nisu dali sklonuti da si?u. Nakon dva dana skinuo ih je hicima iz pu?ke usta?a Stevo Mulac. Le?im ja tako u lokvi krvi me?u pobijenim Srbima i ?ekam daljnju sudbinu. Usta?e razgovaraju o svr?enom poslu. Hvale se i cerekaju. Iznenada jedan mladi?, koji je kraj mene le?ao, di?e krvavu glavu i zastenje. - Nije gotovo, majku vam va?u! Uz psovku prisko?i mu usta?a i ubije ga. I sada se lupe?i dosjeti?e, da bi jo? neko me?u nama mogao biti ?iv, i po?e?e redom tu?i kundacima po ?rtvama i zabadati no?eve. Dobio sam nekoliko udaraca kundakom, ali se nisam ni pomakao. Jedan od kolja?a udarao no?em redom. Pribli?avao se prema meni. Zarinuo je no? u tijelo pokraj mene, a zatim kleknuo meni na le?a i udario u tijelo slijede?eg... Mene je presko?io ... ?itavo vrijeme nije me napu?talo uvjerenje, da ?u biti spa?en. Onda su po?eli le?eve izvla?iti iz crkve i bacati ih na kamion. Dohvati?e i mene. Vukli su me za noge po kamenitom podu. Na stubi?tu mi je glava udarila o kamen, no i to sam podnosio bez znaka ?ivota. Baci?e me na kamion, koji je ve? bio skoro pun le?eva. Le?ao sam na le?ima. I dalje su usta?e slagali svoje ?rtve. Bila je ve? kasna no?. Vrebao sam priliku, da se izvu?em, ali ona se nije ukazala. Kako sam le?ao nauznak, do?ivio sam tada jo? stra?niju stvar: na mene polo?i?e le? ubijenog ?ovjeka, a prerezani grkljan pokrije mi usta... Ljuban zastade. Pogledao me je i smeteno se nasmije?io: Nisam vjerovao, da ?ovjek mo?e u tako kratkom roku pre?ivjeti takve strahote. No meni se usjekla tada u mozak misao, uvjerenje, da ne?u poginuti. Mo?da me je ta sigurnost i spasila... Evo, kako je bilo dalje: Nismo se daleko vozili. Uskoro sam osjetio, da kamion ide po neravnom tlu. ?uo sam komandu: - Vozi bli?e jami! Tu su ?ekali krvnici, koji su i ovdje, nad jamom, obavljali svoj posao. Velika jama bila je ve? do polovice puna le?eva. Bacali su nas s kamiona u jamu. U samoj jami slagali su usta?e le?eve kao cjepanice. Uhvati?e me za ruke i noge i zaljuljav?i me nekoliko puta baci?e me u jamu. Pao sam na mekano, na le?eve. Vukli su me jo? malo po jami i slo?ili me na odre?eno mesto. Imao sam sre?u, na?ao sam se opet pri vrhu. ?itavu sam jednu vje?nost tu le?ao. I dalje su stizali kamioni, i to sa ?ivim ljudima. Tu, nad jamom, tukli su ih sjekirama i ?eki?ima po glavi i bacali ih u jamu. Nije tu bilo mnogo vike i zapomaganja. U no?noj ti?ini ?uli su se najvi?e udarci sjekirom, koji prigu?eni jauk i - usta?ke psovke. Iskrvavljena tijela muklo su padala u jamu. Doveli su jednu mladu ?enu. Mislim, da je to bila u?iteljica iz Bovi?a. Nju su tu, kraj jame silovali i zatim je ubili iz karabina ... Kasno u no?i bio je krvavi posao zavr?en. Neki su krvnici jo? skakali u jamu i hodaju?i po le?evima tra?ili prstenje i druge vrednije stvari. Jednome je zapela za oko moja ja majica. Po?eo me natezati i prevrtati, da mi je skine. Soptao je, mu?io se i kona?no je skinuo. Nije primijetio, da sam ?iv. Postalo mi je jo? hladnije i drhtao sam. Pla?io sam se, da usta?e ne zapaze drhtanje. Nad jamom su usta?e gledale svoje ?rtve. Neka ?rtva jo? se micala. Zapra?tali su karabini i revolveri po jami. Tada sam bio ranjen u nogu... I kona?no sve se smirilo. Krvnici su se okupili podaleko od jame oko fenjera razgovaraju?i o svojim podvizima. Skoro potpuna tama ovladala je jamom i okolicom. Po?eo sam se pripremati na bijeg. Ispituju?i pogledom okolinu i pridigav?i se malko, odjednom zapazih da se me?u le?evima di?e jedna prikaza. Dopuzala je do mene. - Jesi li ?iv? - pitao je ?apatom ?ovjek. ?utio sam i nisam ni ovoj pre?ivjeloj ?rtvi htio priznati da sam ?iv. Ali ?ovjek me je gurkao i ?aptao mi, da treba bje?ati. Sporazumjeli smo se i dogovorili. Usta?e su bili zabavljeni svojim pri?ama i bili su podalje. Okolina jame bila je u tami. Izvukli smo se ne?ujno jedan za drugim prema jednoj ?ivici. Pekla me je rana na nozi, ali mogao sam hodati. Udaljavali smo se sve vi?e od svjetla fenjera. Glasovi kolja?a sve su se vi?e gubili u tami... Rastao sam se od mog sapatnika i krenuli smo svaki na svoju stranu. Nisam znao, gdje se nalazim, i lutao sam naokolo nasumice, u ?elji da ?to dalje odem od jame. No kako sam se zaprepastio, kad sam se, nakon lutanja od preko jednog sata, opet na?ao u blizini jame! Kao pomaman okrenuo sam natrag glavom bez obzira. U u?ima su mi odzvanjali pijani glasovi usta?kih kolja?a. Dolutao sam napokon do Majskih Poljana. Sakrio sam se tu kod ujaka Pavla Lon?ara, gdje sam ?ivio ?est mjeseci... Ja sam jedini ostao ?iv iz one jame. Mog druga, koji se zajedno sa mnom izvukao iz jame, usta?e su vrlo brzo uhvatili i ubili ..." PRILOG 2. Priznanje Hilmije Berberovi?a Drugo svedo?anstvo, to jest priznanje, poti?e od jednog usta?kog u?esnika u klanju u Glinskoj crkvi, Hilmije Berberovi?a, iz Bosanskog Novog. Posle pokolja u Glini on je do?ao u Beograd (gde je do rata radio, pa kao poznavalac prilika upu?en je bio da tajno ubije nekog nema?kog vojnika i time izazove streljanje novih 100 Srba!) U Beogradu je uhap?en i pred policijom je o pokolju u Glinskoj crkvi priznao ovo: "Po?etkom mjeseca juna 1941. dobila je moja satnija nalog da ide u Glinu. Po dolasku u Glinu, prvo smo pretresli grad, pa smo zatim i?li po selima. Ovo pretresanje trajalo je oko 15 dana. Kad je pretresanje zavr?eno, do?li su usta?e iz Zagreba i Petrinje, pa smo tada dobili nalog da po selima sakupimo sve pravoslavne mu?karce od 20 do 45 godina starosti. U prvo vrijeme vr?ili smo hap?enje mu?karaca. Njih smo sakupljali po selima i dovodili ih u Glinu, g?e smo ih stavljali u sudski zatvor. Tu su ostajali u zatvoru po nekoliko dana dok se zatvori ne napune, a tada su ubijani. Ubijanje je vr?eno na vi?e na?ina. Neke su zatvarali u pravoslavnu crkvu u Glini. U crkvu je moglo stati oko 1.000 ljudi. Tada je komandir satnije odre?ivao 15 ljudi koji imaju da vr?e klanje. Prije nego ?to po?u na ovaj posao, davano im je alkoholno pi?e, i to nekima rum a nekima rakija, pa kad se napiju, onda su ih sa no?evima pu?tali unutra. Za vrijeme klanja je pred crkvom postavljena stra?a, a ovo je ?injeno radi toga ?to su se neki pravoslavci penjali u zvonaru, pa su zatim skakali sa nje. Ja sam bio odre?en da vr?im klanje u tri maha. Svakom prilikom su i?li i neki oficiri, Dobri? Josip i Mihajlo Cvetkovi?, a pored njih je bilo i usta?kih oficira. Po ulasku u crkvu, oficiri su stajali kod vratiju i posmatrali na? rad, a mi smo vr?ili klanje. Ubijanje je vr?eno na taj na?in ?to smo neke udarali pravo u srce, neke klali preko vrata, a neke udarali g?e stignemo. Ako neki Srbin ne bi bio od prvog udarca smrtno pogo?en, toga su usta?e priklali no?em. Za vreme klanja nije gorjela svjetlost u crkvi, ve? su bili odre?eni specijalni vojnici koji su u rukama dr?ali baterijske elektri?ne lampe i time nam osvetljavali prostor. U vi?e mahova desilo se da je neki Srbin naletio na nas pesnicom ili pak da je nekoga udario nogom, ali je taj bio odmah iskasapljen. Za vrijeme ovoga klanja bila je u crkvi velika galama. Prisutni Srbi vikali su: "?ivio kralj Petar", "?ivjela Jugoslavija", "?ivjela kraljica Marija", "?ivjela Srbija", "Dole usta?i", "Dole Paveli?" itd. Klanje je po?injalo u 22 sata uve?e, a trajalo je do 2 sata (po pono?i). Za sve vrijeme dok je poslednji Srbin bio ?iv ove su manifestacije trajale. Ovako klanje u crkvi desilo se sedam do osam puta, a ja sam u?estvovao tri puta. Za vrijeme klanja svi smo bili toliko uprljani krvlju, da se uniforma nije mogla o?istiti, ve? smo je zamjenjivali u magacinu, a kasnije se prala. Crkva je poslije svakog klanja prana. Kad se klanje zavr?avalo, dolazili su kamioni i nosili lje?eve. Obi?no su ih bacali u rijeku Glinu, a neke i zakopavali. Neke su pravoslavce izvodili na obalu rijeke Gline, g?e su ih strijeljali iz mitraljeza. Ovo strijeljanje vr?eno je odjednom na 300 do 400 ljudi. Oni su svi postavljani pored obale u dvije vrste, pa su povezani konopcima jedar za drugoga i tako ga?ani iz mitraljeza koji su bili postavljani u neposrednoj blizini. Lje?ine ovih lica, koja su streljana pored obale, bacane su u rijeku Glinu. Neke grupe Srba izvo?ene su iz zatvora i streljane u blizini mjesta Gline pored ?ume, pa su poslije zakopani na mjestu gde su streljani. Prikupljanje Srba vr?eno je na taj na?in ?to je u odre?eno selo i?lo oko 70 usta?a i 30 nas vojnika, a svi smo bili pod komandom usta?kih oficira. Selo je uvijek bilo opkoljeno, pa je unutra ulazila odre?ena grupa koja sakuplja Srbe. Kad bude cijelo selo sakupljeno, onda smo ih stra?arno sprovodili u sudski zatvor. U prvo vrijeme dovodili smo samo mu?karce, a docnije i ?enska lica od 15 do 50 godina starosti. Prilikom ovog dovo?enja vidio sam da su usta?e, neki moji drugovi i vojnici silovali ?ene i djevojke, pa su ih zatim odvodili u Glinu. Vidio sam da su neki usta?e kao i vojnici dolazili u logor, odakle su odvodili ?ene koje su htjeli, pa su nad njima vr?ili obljubu neg?e na periferiji grada, pa su ih ponovo vra?ali u zatvor. Od strane oficira ovo nije bilo zabranjeno, jer su i sami oficiri ovo ?inili". (Iz arhive Sv. Sinoda, Sin. br. 1060/237/1947, Prilog 1, str. 46-48). PRILOG 3. Svedo?anstvo Ser?a Poljaka o Jadovnom O Jadovinskom logoru na Velebitu i stradanju u Jadovinskim jamama postoji ?ivo svedo?enje pre?ivelog Srbina Ser?a Poljaka, iz ?ibuljine (Tribanj) kod Karlobaga, koji je sa drugim Srbima iz istog sela bio odveden u logor na Jadovno i ba?en u jednu od jama, ali je ?udnim na?inom ostao ?iv, spasao se no?u iz jame i pobegao. Kasnije je oti?ao u partizane i poginuo 1942. godine. O njemu pi?e i njegovo svedo?enje o Jadovnu prepri?ava Pavle Babac u knjizi "Velebitsko podgorje 1941-5": "Logor kod sela Jadovna i put do gubili?ta u kra?koj jami opisao je o?evidac Ser?o Poljak, koji je u drugoj grupi ?ibulj?ana iz Karlobaga doveden neposredno na Jadovno, a zatim, nakon nekoliko dana, odveden na streljanje u kra?ku jamu iz koje je, iako te?ko ranjen, uspeo da se spase pukim slu?ajem... 22. aprila (1941.), oko 8 ?asova ujutru, stigo?e iz Kru??ice isti naoru?ani pozivari (usta?e) po drugu grupu (Srba iz ?ibuljine), koja je ovog puta bila ne?to ve?a... Ta druga grupa, u kojoj su se nalazili Babac Vladimir, Luki? Dragan, Luki? Marko, Poljak Nikola, Poljak Ser?o i Poljak Stevan, krenula je iz ?ibuljine preko Kru??ice za Karlobag. Iz Karlobaga su pje?ice oterani preko Ba?ke O?tarije i preko grebena Metle u Jadovno... 22. aprila prije podne nalazili su se u pokretu, pje?ice na putu iz Karlobaga prema Ba?kim O?tarijama. Vezani ?icom po dvojica, i?li su lagano, u prvom redu Ser?o sa Draganom, iza njih Nikola sa Stevanom, a na za?elju Marko sa Vladimirom. Njih je pratilo osam naoru?anih usta?a... Nebo je bilo obla?no, po?ela je padati sitna ki?a... Pro?lo je podne. Ki?a je prestala... I?li su pravo, uzdignute glave, mirno i ponosno, potpuno uvjereni da su nevini, i da su pravda i Bog na njihovoj strani. Starina Vlidimir Babac, poznat po svojoj prirodnoj inteligenciji, veoma na?itan i duhovit ?ovek, poneo je toga dana sa sobom knji?icu Svetog Pisma... Dan se po?eo gasiti ... Spu?tao se mrak... Hodanje je postalo znatno te?e. Spu?taju?i se niz padine grebena Metle videli su prva svetla u ku?ama obli?njeg sela. Videlo se po dr?anju njihovih pratilaca da ?e skoro biti kraj njihovom putu. Posr?u?i, vezanih ruku, po mraku i neravnoj kamenitoj stazi u pravcu osvetljenih ku?a, prilazili su sve bli?e i napokon stigo?e u Jadovno. Odmah pri ulazu u logor, zaustavi?e ih pored stra?are gde su obavljene kratke slu?bene formalnosti izme?u sprovodnika i logorskih ?uvara. Za to vreme skido?e im uze sa ruku. Dr?e?i u rukama male fenjere, naoru?ane usta?e ih odvedo?e desetak metara dalje, do jedne gomile ljudi koja je le?ala na zemlji... U logoru je bilo preko hiljadu ljudi, na relativno maloj i neravnoj kra?koj ledini sa mno?tvom kolibica od suvog granja. Prostor nije bio du?i od pedesetak metara, a ?irina ne ve?a od dvadeset pet metara. Ceo ovaj prostor bio je ogra?en gustom bodljikavom ?icom u tri reda, visine ?etiri metra. Oko ?ice nalazile su se jake usta?ke stra?e, kao i u dubinu od oko jednog kilometra, tako da niti je ko mogao logoru pri?i, niti je iko mogao iz logora pobje?i. Na?i ?ibulj?ani uzalud su poku?avali da prona?u svoje zemljake ake iz prve grupe. U tome su ih spre?ile usta?e, narediv?i im da uzmu alat i izravnaju kra?ke vrta?e po logoru. U toku dana, i ovde kao i u Gospi?koj kaznioni, ?esto se ?ula vika usta?a i brujanje kamiona koji su dovozili nove ?rtve. Ser?o je neprestano mislio kako da se izvu?e iz ove veoma te?ke situacije, ose?aju?i instinktivno da mu je ?ivot u opasnosti. Prva misao koja mu je pala na um bila je da podmetne desnu ruku kada ih usta?e budu vezivale ?icom. Ser?o na desnoj ruci nije imao ?aku, jer mu je istu pre nekoliko godina, prilikom ribarenja, mina raznijela. Ako mu to po?e, za rukom, u slu?aju opasnosti ruku ?e mo?i lako izvu?i iz ?ice, a onda poku?ati pobje?i... Iz razmi?ljanja o tome kako da pobegne, trgli su ga mitraljeski rafali koji su se ?uli iz daljine, sa severne strane ne logora. Neki ljudi pored njega reko?e da je tamo usta?ko vojno streli?te gde se vr?e ?kolska ga?anja. Mitraljezi su ?tektali sa kra?im razmacima skoro celog dana. Kakva su to ga?anja, ?udio se Ser?o, i nije nikako mogao to da shvati, Oko podne su ih pustili na miru. Bez hrane, okupljeni ?ibulj?ani su se ?udili da ovde jo? nisu zatekli ?etvoricu svojih zemljaka iz prve grupe. Sjedeli su na zemlji, oko jedne vrta?e i ?apatom ponavljali isto pitanje, kuda ?e ih odvesti, i kuda to odvode vezane ljude. Poslije podne, gladni i ?edni, nastavili su da rade isti posao sve do mraka. Tada je prestalo ono podmuklo ?tektanje mitraljeza. Nai?e jo? jedna no?, koja ?e u njihovom ?ivotu biti poslednja. Svakog dana u ovaj logor (na Jadovnu) iz Gospi?a i sa raznih drugih strana pristizalo je oko 1000 ljudi Toliko ih dnevno nije moglo biti likvidirano, pa je ljudi uvijek ne?to preticalo. No ipak, i na?i ?ibulj?ani ubrzo do?o?e na red, me?u prvima u zoru idu?eg dana. I ovde se sve obavljalo u ?urbi. Prije nego su stigli prvi kamioni sa zatvorenicima iz Gospi?a, trebalo je osloboditi sku?eni prostor u logoru za prijem novih ?rtava. Pozva?e ih i poveza?e ?icom. Povezali su iz ?icom ba? onako kako je Ser?o ?eleo. Otvori?e velika vrata i povedo?e kamenim putem u pravcu zapada, uz jednu malu po?umljenu glavi?icu sjevernim podno?jem Velebita. Posle jednog ?asa hoda, prije nego ?e izbiti na vrh bre?uljka, naredi?e im stra?ari da stanu. Odma zatim usta?e izbroja?e jedno pedesetak ljudi, me?u kojima i na?e ?ibulj?ane, pa ih povedo?e napred, niz glavicu, ka jednoj uskoj dolini. Tu je stajala jedna grupa usta?a, nedaleko od njih jedan poljski ?ator, a ispred njega jedan sto sa nekoliko stolica. Dok su prilazili, pratioci im reko?e. "Tamo ?ete biti pozvani i razvrstani za radove". Jedan od usta?a dodade: "Sada ?ete dobiti ru?ak". Vezani i prestra?eni ljudi u?o?e u krug koji su napravile ?majserima naoru?ane usta?e. Primeti?e i ?etiri mitraljeza postavljena u pravcu preko jaruge, koju ?e primetiti tek pred sam kraj. Pri?e im usta?ki oficir Rude Ric, biv?i u?itelj: "Ajte naprijed, br?e, br?e!" i povede ih naprijed do uzdignutog uzanog kamenitog platoa. Pro?o?e pored mitraljeza, i tada im usta?ki oficir re?e "Mi ovdje spremamo vje?be u streljbi, a vi ?ete nam pomo?i tamo preko jaruge da postavljate ?kolske mete. Ajte br?e!" Tako ih je doveo do samog zida i kraja provalije iznad kra?ke jame. Oficir se odmakao nekoliko koraka, a u tom trenutku za?tekta?e mitraljezi, nastade jauk, ?iknula je krv. Ljudi padahu kao poko?eno snoplje Usta?e naoru?ane ?majserima, koje su stajale sa strane, stado?e ubijati nedotu?ene ?rtve i gurati ih nogama sa platoa u jarugu. Ser?o Poljak, ?im je ?uo mitraljesku paljbu, nije gubio vreme, niti ?ekao da mu pri?u ubice. Po?to se brzo oslobodio ?ice, sam je trkom sko?io u jamu. Nije dugo padao jer se ubrzo zadr?ao na jednoj zaglavljenoj gomili le?eva i odmah priljubio uz jedno ispup?enje u zidu, obamro od straha. Primetio je krv na levoj ruci, iznad ?ake. Bio je pogo?en jednim mitraljeskim zrnom. Slu?ao je podmuklu mitraljesku paljbu i jauke ?rtava. Zatim se onesvestio. Kada je i poslednja grupa bila likvidirana, ve? je i mrak pao. Ser?o se osvestio od ti?ine koja je nastala, a reklo bi se prije od jakih bolova koje je tek sada po?eo osje?ati. Kroz bol tek osjeti da je ?iv i stade poku?avati da se iz jame izvu?e na povr?inu. Jako ga je bolela ranjena ruka, a na drugoj nije imao ?aku, no ipak, malo po malo po?eo se uspinjati, ali oprezno, boje?i se da ga neko ponovo ne ubije. Kada je do?ao skoro do vrha, pritajio se neko vreme, oslu?kuju?i. Nikoga nije bilo i on iza?e na onu zaravan odakle se sam bacio. ?Krenuo je prema grebenu Metle planine... Pocepao je ko?ulju i previo ranu... I?ao je severnim padinama Velebita, prolaze?i ispod Golog vrha i Viso?ice prema Rujnu... Sutradan, skoro pred podne, stigao je na Rujno i zatekao svog starog oca ispred stana. Pao mu je u zagrljaj, nem od tuge, umora i bola... Tako je Ser?o ostao i dalje ?ivi svjedok usta?kih zlo?ina i sau?esni?tva italijanskih vojnih vlasti. Ser?o je u Kotarima na?ao sigurno skloni?te, odakle je uskoro oti?ao u partizane". (Babac M. Pavle, "Velebitsko Podgorje 1941- 1945", Beograd 1965/83, str. 22-27). PRILOG 4. Prenosimo ovde iz ?tampe vest o nedavnom otkri?u nove jame u Velebitu, u koju su usta?e, po?etkom avgusta 1941., bacile nekoliko s stotina Srba iz Like i Velebitskog Podgorja. Kao i u Jasenovcu, tako se i u Velebitu postepeno otkrivaju nove jame i masovne grobnice srpskih stradalnika i mu?enika iz vremena zloglasne N. D. Hrvatske. "Tragom otkri?a zadarskih speleologa u Velebitu: Strahote na dnu jame" U jami zvanoj Jamina iznad Tribnja Kru??ice kod zaseoka Ljuboti?i zadarski speleolozi otkrili su stotine lubanja i kostura u nanosu ?ljunka i zemlje. Na?a najve?a planina Velebit ?esta je meta planinara i speleologa. Na Ani?a - kuku alpinisti treniraju prije odlaska na evropske i izvanevropske planinske vrhove, a brojni speleolozi zavla?e se u njedra opjevane planine, pretra?uju?i njene spilje, jame, vrta?e i ponore. U jednom takvom pohodu skupina speleologa zadarskog planinarskog dru?tva "Paklenica" spustila se u jamu iznad Tribnja Kru??ice kod zaseoka Ljuboti?i. Zadarski speleolozi, predvo?eni 32- godi?njim Ivanom Luki?em, po?li su tragom pri?a stanovnika velebitskih sela i zaselaka da je ta jama, u narodu zvana "Jamina", bez dna i da su u nju za vrijeme Drugoga svjetskog rata usta?e ubacivali svoje ?rtve. Na taj su na?in ?eljeli uni?titi tragove svojih zlo?ina?kih pohoda, jer su bili uvjereni da je jama, iako nije mo?da bez dna, dovoljno duboka da se u nju nitko ne?e nikada spu?tati ili da ?e le?evi dospjeti podzemnim vodama ?ak do mora. - Bile su to stravi?ne pri?e, da je u njih bilo te?ko povjerovati - rekao nam je Ivan Luki?, uz napomenu da mu se kosa dizala kada je i slu?ao da je u jamu u jednome mahu pobacano ?ak 180 ljudi. Kasnije su se Ivan Luki? i njegovi drugovi ?eljko Bevanda (18), Mario Dra?evi? (26), Sini?a Suboti? (23) i Predrag Kurtin (18) uvjerili da je istina ono ?to narod pri?a. Naime, kada su se spustili na dno jame i oko sebe osvjetlili, ugledali su jeziv prizor: iz nasipa ?ljunka i zemlje virili su ljudski kosturi. - U jamu smo u?li u 11 sati nave?er, a iza?li smo sutradan u 6,30 sati, pa smo imali dovoljno vremena da je pretra?imo i uvjerimo se u ono ?to smo ?uli. Oko nas su str?ile ljudske kosti na kojima su se o?itovali tragovi nasilja. Na nekim lubanjama su se raspoznavali tragovi o?trih predmeta ili tupih udaraca, ?to potvr?uje pri?e da su nesretni ljudi zavr?ili ?ivot na najsvirepiji na?in. Prema onome ?to smo vidjeli, mo?e se zaklju?iti da je u jami smrt na?lo ?ak vi?e od 180 ljudi - ka?e Ivan Luki?. Jama je duboka 75 metara. Na vrhu je promjera pet - ?est, a na dnu desetak metara. U jamu se prvi spu?tao Ivan Luki?. Na 51. metru nai?ao je na koso polo?enu policu. Do te dubine jama se spu?tala okomito, a dalje, do 75. metra, pod kutom od 75 stupnjeva. U jami su speleolozi otkrili i spilju du?ine pedesetak metara u kojoj nisu na?li ni?ta osim stalaktita i stalagmita. - Sa sobom smo ponijeli hranu i opremu kao da ?emo u jami boraviti nekoliko dana. Me?utim, jamu smo istra?ili samo za jednu no? - istakao je vo?a speleolo?ke ekipe. Ina?e, zadarski speleolozi za sobom imaju pedesetak pohoda u podzemlje. Znali su u zemljinoj utrobi boraviti i po nekoliko dana, ?ive?i u vrlo oskudnim uvjetima. Najve?a dubina koju su postigli je 210 metara u jami Mune u Istri. Jama je jo? dublja, ali zadarski speleolozi dalje nisu mogli jer nisu imali potrebnu opremu. Isti?u da im je ipak najzna?ajniji pothvat istra?ivanja Jamine u Velebitu, jer su na taj na?in potvrdili istinite pri?e u koje mnogi nisu vjerovali. Doga?aj je, naime, toliko stra?an da ?etiri desetlje?a poslije postaje nevjerojatan. U jami je na najstra?niji na?in na?lo smrt 180 stanovnika li?kih sela Po?itelja, Divosela i jo? nekih, u prvim danima usta?ke strahovlade. Jadno stanovni?tvo, mahom starci, ?ene i djeca, poku?ali su izbje?i progone i pokolje, ali su ih u Velebitu presreli usta?e i sve poubijali. Neke su i ?ive bacali u jamu. I danas su ?iva sje?anja starijih stanovnika podvelebitskog mjesta Tribanj ?ibuljina o tome kako su usta?e bacali svoje ?rtve u tu jamu. I u li?kim mjestima Po?itelju i Divoselu sje?aju se stra?nog pokolja u Velebitu. Po?li smo tragom tih pri?a i u razgovorima sa svjedocima zlo?ina i rodbinom stradalih slu?ali pri?e strave i u?asa". - A. Ivkovi? ("Ve?ernji list", Zagreb, 28. i 29. lipnja 1980.) PRILOG 5: Pesme Na Kordunu grob do groba (Narodna pesma) Na Kordunu grob do groba, tra?i majka sina svoga. Na?la ga je, na grob klekla i ovako sinu rekla: "O, moj sine, radost moja, gdje po?iva mladost tvoja?" Otac pla?e, majka cvili: "otvori se, grobe mili". Grobak se je otvorio, sin je majci govorio: "Ne pla?' mila majko moja, te?ka mi je suza tvoja. Te?a mi je suza tvoja, nego crna zemlja moja. Idi, majko, javi rodu, da sam pao za slobodu. Ka?i, majko, ka?i rodu, da se bori za slobodu. Hajde, majko, domu svome, ne dolazi grobu mome". Majka pravoslavna Vladimir Nazor Jesi li se nasjedila na gari?tu ku?e svoje, - Oh, ta ku?a bijedna! Tra?e? okom i rukama koliev?icu malog Jove, Ikonicu Svetog ?ur?a i ?er?efi? tvoje Ru?e? Sve je sada dim i pepel, sve proguta ?a?a tavna, Ti, slomljena krepka grana, najbiednija me? ?enama, Majko pravoslavna! Jesi li se nahodala nogama ?to jedva nose, - Oh, te noge bolne! Jesi li se umorila tra?e? Rumu, kravu svoju, Kravu svoju, hraniteljku stare bake i dje?ice? Da l' je vuci rastrgo?e, il' je sakri ?uma travna? Ne mu?i se! Za koga bi sada bili sir i mlieko, Majko pravoslavna. Jesi li se naplakala nad sudbinom druga svoga, - O dru?e ljubljeni! Izdajom ga ulovi?e, kao psa izmlati?e, Mu?ili ga, vezali ga, bacali ga u tamnice. I on, koga srce vuklo djela vr?it te?ka i slavna, Kao hrom se bogalj vrati, da ti umre na rukama, ?eno pravoslavna. Jesi li se nakukala iznad one stra?ne jame, - O jamo prokleta! Gdje s grkljanom prerezanim djeca tvoja sada le?e Pokraj bake, i gdje majku svoju zovu, za njom pla?u; I boje se, jer je rupa puna ljudi, vla?na, tavna. ?uti?. Pe?at ?utnje jad je na usta ti udario, Majko pravoslavna. Bliedi?, tanji? i ko?i? se, no bol nemoj gu?it svoju, Bol ti preduboku! Pusti neka tu?ba tvoja odjekuje ?irom zemlje, I nek traje vjekovima. Neka ?uju u ?to sada Promjetnu se sjeta tvoja, tvoja tuga stara, davna. ?uti?. Bliedi?. I oreol mu?eni?tva ve? te kruni, Majko pravoslavna. (U popaljenom srpskom selu kod Vrginmosta, januara 1943.) Za spomenik u prkosu Stevan Rai?kovi? Ne digosmo ni kamen usred rata A svi smo pali od ruku d?elata. Bili smo nekad ljudi, deca, ?ene, A sada nismo ni prah, niti sene. I niko od nas nikom ne?e do?i U nepovratnoj mi le?imo no?i. Pojavimo se katkad u Prkosu Pretvoreni u travu ili rosu. Napomena pesnika: U selu Prkosu, kraj Karlovca, usta?e su 21. decembra 1941. godine izvr?ile pokolj srpskog stanovni?tva. Tog dana je od 608 ?itelja ovog sela oterano u smrt 480. (Na?a napomena: Ova pesma je bila sastavljena za spomenik u selu Prkosu, ali je u poslednjem trenutku izostavljena i zamenjena stihovima drugog pesnika). Novi mu?enici pravoslavlja (iz Like) Had?i - Nedeljko Kangrga Krvava je staza, vrletna i strma Po kojoj su i?li oni srca ?ista, I ni?ta ih nije moglo da uzdrma Da ne idu hrabro sleduju?i Hrista. Za pravu su veru postajali ?rtve, Svesni za ?ta svoje pola pola?u ?ivote, Znaju?i da najzad Bog podi?e mrtve I da vaskrsenja nema bez Golgote. Opelo za sedam stotina iz crkve u Glini Ivan V. Lali? Ne?u da pre?utim; zidovi su pre?utali I sru?ili se. Ja, jedan, nosim njih u sebi, Urasle u moju zrelost, neizgovorene, Istrulelih lica. Ne mogu da ih oteram iz beskrajnog staklenog prostora no?i bez sna. Oni nisu trava. Oni kucaju, no?u, Iznutra, pa?ljivo, na zatreperene prozore Mojih o?iju; svi mrtvi, i svima su grla Rascvetana u ru?u. Ne, ne?u da pre?utim To naselje u mojoj krvi, jer ja sam jedan, A njih je tada bilo vi?e od sedam stotina. 2 Me?u zidovima, iza zatvorenih vrata Napunjeni stravi?nim ?ekanjem, kao peskom, Ispra?njenih ruku, mekani pred o?tricama, Svesni, pod svodom zgr?enim od slu?enog u?asa? Ja, biv?i de?ak, mislim na prvi tupi ubod ?to oslobodi tamnu i toplu krv iz tela Prvog od njih; varljivu krv ?to brzo oti?e; I ?ujem prvi krik, vla?an od rumene pene Grkljana sa zauvek prerezanim pesmama I neizgovorenim re?ima, raspolu?enim Kao zelene jabuke u njegovoj tami. ?elik. I onaj prvi, ?to ?eka na drugove U smrti, osramo?enoj i dovoljno prostranoj Da ih primi. To su o?i, to se o?i gase Dvoje po dvoje, mrtva svetla jutarnje ulice, A u?as ostaje u njima ko trun u kocki leda. Krv oti?e, radoznala i razgoli?ena Preko kamenih plo?a. ?elik, ?elik u mesu, Zatreperen jo? uvek u bdenju biv?eg de?aka. Padali su u krv, smrskanog sluha; nisu ?uli Onog ?to sledi, onog opaljenih o?iju, Ili onog ?elikom okresanog kao stablo, Me?u zidovima, odebljalim od krikova, Oboga?enim strahotom. I crvena usta Sve?ih rana ostala su nema, puna krvi. Oni su le?ali, le?ali su poni?eni, Li?eni sebe, li?eni svega osim smrti, Crni, lepljivi, zaklani, zaklani, zaklani. 3 Ne?u da pre?utim; zidovi su pre?utali I sru?ili se. A oni iz crkve, ?to su mrtvi, Nisu zaspali. Oni bdiju, nezvani bdiju U biv?em de?aku. Ja ne mogu da ih proteram U prostor vetra ?to je sada na mestu crkve Gde raste korov, sasvim ri? od njihove krvi. Neka ostanu i neka bdiju, nezvani bdiju, Jer prezreli bi me da im pevam uspavanku. - "U pro?losti se ne?to dogodilo, ne?to stra?no i veliko, a mi sada?nji imamo vi?e ili manje jasan osje?aj o tome ?to se desilo i kako se desilo Taj na? osje?aj goni nas da govorimo, da pam?enju dadnemo formu, da vidimo svoju sopstvenu patnju u zjenici oka i da budemo svjedoci koji moraju da govore" Stanko Kora? Traumati?no opijelo (iz knjige eseja "Patnja i nada", Zagreb 1982, str. 152) DODATAK